Blog
četvrtak, rujan 18, 2008

Posezati za istinom kod nas... 

Neka mi netko ne zamjeri, ali nastavljati borbu kroz ovaj medij jednostavno više nema smisla. Do sad sam ovdje utopistički pokušao uloviti neuhvatljivo i doseći nedostižno. Iznošenjem istine, pokušavao sam stadu otvoriti oči, no pritom sam se borio samo s vjetrenjačama. Ukazivao sam na bitno i često bio prenošen ili bolje rečeno pljačkan od nekih novinarčića. Dok mi je bilo bitno da se čuje istina, to me nije toliko smetalo, ali s vremenom mi je dojadilo da se pod moje autorske tekstove potpisuju kojekakva - nazovi "vojnostručna" piskarala, koja znaju pisati samo ono što im se priopći u MORH-u ili prepisivati tuđu pamet. Istodobno, ni jedan kontrolirani medij u ovoj banana-republici nije našao za shodno pozvati me u neku emisiju i suočiti me sa onim politikantskim lažovčinama i ministrima. Krađa tekstova odavde, ostade jedini način proboja struke u javnost. Kao što znamo u ovom balkanskom blatu, čovjek od struke se nema čemu nadati. Sve, pa i čak i struka, mora igrati po babi, stričevima i stranačkom ključu.


 ...i objavljivati je u blogosferi...

A dok bagra krši Ustav na najvišoj državnoj razini i uništava tisućljetne tekovine obrane nacije, jedini blog koji se u zadnje vrijeme probio u potpuno kontrolirane medije, biva onaj od Nevena Ciganovića. Prenio ga Red Carpet u sklopu svenacionalne "afere" nekave Simonice i Ante. Čime se stadu svakodnevno odvlači pozornost sa bitnog, a mozgovi nam se ispiru na svim razinama svijesti. Veliki brat nastavlja tiraniju. Bilo bi smiješno, da nije toliko tužno i žalosno. U konačnici, što nakon svega toga samosvjestan pojedinac može učiniti? Čitajući zadnju seriju postova, mogli ste sami zaključiti kakav otpor nam je još preostao. Okupacija je okupacija, bez obzira kako oni to nazivali. Kontrola medija je kontrola medija, bez obzira kako oni to nazvali. Okupirani smo i drže nas u potpunom mraku. Nikad gore, ako preskočimo period osmanlijskih osvajanja. Budući nemam resursa za organizirati ono što bi trebalo, odlučio sam utvrditi bar unutrašnji krug i tako osigurati svoju posadu. Moji kadeti će biti dobro obučeni i pripremljeni za ono što slijedi. Ako ne mogu pomoći cijelom stadu, učinit ću to sebi i najbližima. Nositelji uskočkih gena bit će spremni za nastupajući raspad sustava.


...je isto kao i rukom hvatati Sunce.

 

Nakon točno 822 dana u blogosferi, shvatite ovo na neki način kao pregrupiranje snaga korporativne galaktičke flote. Tijekom čega će zkgf Manga donijeti i konačnu odluku, što i kako dalje. Naravno nikad ne reci nikad. Do konačne odluke, imate pozamašnu arhivu od 408 postova i 8902 (2134+6768) komentara za čitanje u nazad. Na originalnom CD-izdanju knjige u nakladi korporativne galaktičke flote broj komentara je nešto veći, ali o Blog.hr-u i njihovom odnosu prema tuđem intelektualnom vlasništvu, sve je već odavno rečeno i nema se smisla ponavljati. Nasuprot tome, Bloger.hr je bio sve ono što blog servis treba biti. Često sam njihovo uredništvo znao nazvati posljednjim lučonošama slobode medija u RH. Moji oštri tekstovi našli su put do njihove naslovnice čak 20 puta u proteklih 17 mjeseci. No danas to više nema nikakvog smisla. Blogosfera je od nedavno potpuno medijski izolirana. Znači u buduće svi koji me trebaju ili žele kontaktirati, to nek učine mailom na jet_manga@yahoo.com ili izravno na prijenosni komunikator broj +385 (0)98 286896. Lokacija svemirske postaje 012 bi vam isto tako trebala biti dobro poznata. Do sljedećeg kontakta u stvarnom životu, ostajte mi zdravo i pripravno...

Svako dobro želi vam

zapovjednik korporativne galaktičke flote Manga

poznat i kao;

Mr.sc. Tino Jelavić dipl.ing.aeronautike-pilot

JeT_Manga @ 00:12 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, kolovoz 20, 2008

Povratak u postajin kvadrant, izvršen je u nedjelju u sitnim noćnim satima. Čime je zaključeno 17-satno kružno putovanje, sa teško natovarenim korporativnim interceptorom, na ruti dužine skoro 600 km. Krenulo se odmah ujutro prema jugu na jedno obiteljsko okupljanje u krajini. Graničarska je to krajina, koju su stoljećima uskoci i hajduci branili od okupatorskog zuluma. Po principu općenarodne obrane i partizanskog otpora. Udari i bježi. Što je jedina moguća taktika u sukobu sa opremljenijim i puno jačim vojnim snagama. Međutim u konačnici, naoružani narod nitko ne može pokoriti. Probaše supersilni Ameri u Vijetnamu i Rusi u Afganistanu, pa ipak polomiše zube na otporu seljaka. Unatoč istoj tisućljetoj koncepciji obrane Domovine, izdajnici nam nedavno razoružaše narod, rastjeraše one koji nam 91-95 dokazaše znanje, te počeše graditi plaćeničku vojsku. Idealnu za buduće imperijalne ratove. Jer njima svetinja, poput iskustava kroz par krvavih tisućljeća u nazad, ionako ništa ne znači. Jer njih za razliku od uskočkih, određuju geni dvorskih pričmarnika. Izdajnika i pričmarnika, zbog kojih je Domovina tisuću godina lutala od nemila do nedraga. Tisućljetno Zvonimirovo prokletstvo se u biti nastavlja. Imali smo 13 godina slobode u međuvremenu i to je to. Prokletstvo završava tek 20. travnja 2089. Astečki kalendar 2012. Što god nam nosila budućnost, treba biti spreman na najgore. Zlatno doba civilizacije je očito za nama. Brzo će se sve vratiti na temeljne vrednote. Voda je jedna od njih. Zaklon i hrana su sljedeće. Oružje je također nužno za opstanak.

Crveno i modro srce ponosne Imotske krajine...

Ono čemu upravo svjedočimo u međudržavnim odnosima, samo je odraz poremećenih moralnih vrednota među ljudima. Sila Boga ne moli. Ameri su opet krenuli čačkat mečku. Rusku naravno. Osiliše se previše. Koristeći Kosovski model, pokušaše svoj kukavni NATO na mala vrata uvesti u Rusko stražnje dvorište. Kao rezultat, američki student je u par dana mogao vidjeti, koliko uistinu vrijedi koncept obrane zasnovan na vojniku-plaćeniku, te plaćanju reketa NATO-u. Ništa, u srazu sa vojnim snagama, koje u slučaju potrebe mogu odgovoriti s termonuklearnim arsenalom. Čime smo se u biti vratili na pitanje, zašto Iran ne smije dobiti mogućnost termonuklearnog uzvrata? S nedavnim lansiranjem satelita, Iranci su svijetu pokazali raketu nosač. A tko može do orbite, može i interkontinentalno. I eto vam odgovora zašto cijena nafte odjednom pada. Rasla je dok se US-imperija spremala odraditi Iran. Morala je rasti da bi im se taj rat isplatio. Jer u tu cijenu barela osim vrijednosti nafte, mora biti ukalkulirana cijena metala, elektronike, eksploziva i mesa, koji će se za taj barel utrošiti. Znači pad cijene barela mogao bi značiti da je imperija odustala od Irana. No neće to dugo potrajati. Znajući njihovu povijest, njima svakih deset godina treba rat da bi preživjeli. Da bi se zavrtila vojno-industrijska mašinerija i pokrenulo cijelo gospodarstvo. Samim time, možemo očekivati svašta. Pogotovo jer smo od dana potpisa okupatorskog ugovora, postali potpuno legitiman cilj termonuklearnog uzvrata. Uzvrata s kojim je "Stari" ozbiljno računao, unatoč svojoj politici nesvrstanosti. Pa je brdsko-planinska područja "bastiona" izbušio s mnogim podzemnim instalacijama i skloništima.

Ulaz u podzemni zapovjedni kompleks, danas zjapi očerupan...

Sagradivši podzemne aerodromske instalacije u Plješivici i na Pantani, zapovjedna središta i skloništa u Biokovu i na Visu, ostavio nam je u nasljeđe jedan od tih bitnih uvjeta opstanka. Zaštitu i mogućnost preživljavanja u slučaju najgoreg scenarija. Međutim, zahvaljujući maćehinskom odnosu naših pričmarnika prema tom nasljeđu, ostadoše nam samo rupe. Boraveći nedavno u jednoj od tih "rupa" na Visu, osim poznate ne brige za čovjeka, uvjerio sam se i u ne brigu MORH-a za imovinu. Pa je to podzemno zapovjedništvo, centar veze i bolnica... ostalo bez skoro svih metalnih dijelova od vrata do kablova. Izrezane su čak i cisterne za pitku vodu, te odnesen dio betonskih ploča koje su prekrivale kanalice. Čime je desetke milijardi vrijedno zapovjeništvo i ABK sklonište, danas pretvoreno u devastiranu vlažnu rupetinu, koja seže 60-ak metara u podzemlje. A to je samo jedna od uništenih podzemnih instalacija na tom otoku. Vrhuncem možemo smatrati rezanje obalnih topova. Što je ne samo zločin protiv OSRH, nego i kulturocid protiv hr-povijesne baštine. Identičan rezanju topa sa neke potonule galije. Naravno, glavne krivce za to treba tražiti u sadašnjoj Vladi RH, koja je izravno odgovorna za tu vojnu imovinu. No očito, zanijevši se s rasprodajom Domovine, isti su odavno prestali čuvati ono što su dobili u naslijeđe. Nakon mene potop, njihov je omiljeni moto. Stoga nama malima, ne preostaje ništa drugo nego pobrinuti se sami za sebe. Znači ljudi moji... opremite se, naoružajte se, uredite potkope i čekajte. Jer samo onaj tko čeka spreman, dočekat će svitanja budućnosti...

Od četiri spremnika, nestala su već tri...
JeT_Manga @ 00:12 |Isključeno | Komentari: 42 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008

Nakon prethodnog posta, nastavljamo sa svemirskim temama. Nedavno je u kontroliranim svjetskim medijima, vrlo mlako primljena jedna udarna vijest s tog područja. Javnosti se obratio jedan od trojice članova posade Apolloa 14 - trećeg ljudskog sletanja na Mjesec. Šesti čovjek, koji je kročio na Mjesec, pritom izjavljuje - naša vlast već šezdeset godina zataškava istinu... "Oni" postoje i posjećuju Zemlju. Roswell je bio autentični događaj, a vanzemljaci danas sve učestalije navraćaju do nas. Kao USN pilot i astronaut, dr.sc. Edgar Mitchell je krećući se u vojnim i obavještajnim krugovima, imao prigode čuti i vidjeti dokaze navedenog. U 77-godini, tj. u smiraj svog života, on je tu veliku tajnu odlučio podijeliti sa ostatkom čovječanstva, koji i dalje živi pod sustavnim medijskim ispiranjem mozgova od svojih vlada. Samim time, postaje jasno i zašto, ovaj revolucionarni istup priznatog aerospace drajvera i znanstvenika, nije dobio previše medijskog prostora, osim po blogovima i web-portalima. Jer stado je stado, samo dok živi u ne znanju, gluho i slijepo na istinu oko nas...

Najveća objava u povijesti ljudskog roda prolazi u tišini...

Stoga se i mi još jednom prisjetimo naših svemirskih tema. Prvenstveno kako bi mogli shvatiti svu težinu i važnost istupa ovog aerospace doktora znanosti. Kolega Mitch, kapa dolje...

  1) Beyond frontiers!
  2) Astronautsko spavanje
  3) Misija Mars - zaključak
  4) Astronauti, Hrvatska, Mars (10 postova)
  5) 50 godina svemirskog leta (7 postova)
  6) Svemirski program SAD-a (3 posta)
  7) IS-STATION sutra (4 posta)
  8) Božić iz svemirske perspektive
  9) Veliki Brat nas gleda...


JeT_Manga @ 00:01 |Isključeno | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 4, 2008

Od danas do 18. kolovoza, svemirska postaja 012 bit će zatvorena. Nastavljajući tako već uvriježene ljetne procedure iz 2006. i 2007. godine. Međutim, ovogodišnje zatvaranje postaje se po nečemu ipak razlikuje. Ove godine, osim što smo zatvorili, postaju smo i "oklopili" do povratka u kvadrant. Razlog tome je nedavni napad na postaji, koji nam zorno pokazuje kakva pravila postupanja vrijede u našem kvadrantu. U skladu sa tim spoznajama, združeno zapovjedništvo koorporativne galaktičke flote donijelo je odluku o ugradnji antimaterijskog štita na postaju. Kako nam zasluženi odmor ne bi bio narušen, zbog možebitnog oštećenja postaje. Pritom se ne radi toliko o šteti, jer će istu pokriti osiguranje, koliko o prekidu godišnjeg odmora i leta prema "gore" radi popravka. A u tom slučaju, malo je vjerojatno da bi se zkgf Manga suzdržao od primjerene odmazde. Što bi moglo prouzročiti eskalaciju sukoba, te u konačnici, uporabu flotnog termonuklearnog arsenala. Na štetu cijelog kvadranta...

pred lansiranje

Stoga smo odlučili postaviti oklop, koji će postaju obraniti od možebitnih udara meteorita i drugog lutajućeg svemirskog smeća. Druga prednost tog rješenja je zaštita postaje od sve snažnijeg sunčevog zračenja, kao i bolja toplinska izolacija iste. Naime otvori postaje bit će zatvoreni sa posebnim roloima u čijoj unutrašnjosti se nalazi termoizolacijska ispuna. Znači dvije muhe s jednim udarcem. A ima čak i treća prednost. Naime još od 2006. i prve suradnje sa uredništvom određenog časopisa za odrasle, postoji ideja realizacije fotosešena u svemirskom okružju. Naravno preduvjet za takvo što, osim zkgf-ove obuke kandidatkinja za boravak u svemiru, bilo je zatvaranje postaje za poglede izvana. Preduvjet koji je upravo riješen. Dakle potraga za kandidatkinjama, te proizvodnja eksluzivnih snimaka svemirskih tijela u svemirskom okružju, može početi. Stoga, dame javite se. Mi dajemo obuku i opremu za boravak u svemiru, a navedeni časopis novce...

pogled iznutra
JeT_Manga @ 00:12 |Isključeno | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008

Tri dana skidanja, linkanja, povezivanja i html-dizajniranja je za mnom. U jedinstveno djelo objedinjen je 251 post na blogeru, 116 postova sa bloga, korporativne stranice postaje i korporativne stranice flote. Online knjiga pod naslovom 012station - dnevnik svemirske postaje, na CD-u teži oko 400 MB. Pritom samo ovdašnji tekst na blogeru (sa vašim komentarima) ima skoro 6 MB. Tijekom proteklih 15 mjeseci, statistika blogera zabilježila je skoro 400.000 otvaranja 012bloga. Osim toga prethodni post poklopio se sa dvogodišnjicom objave prvog posta na starom 012blogu. Znači 16.6.2008. napunili smo točno dvije godine obitavanja u blogosferi. Čista slučajnost, koju smo ovjekovječili s izdanjem spomenute knjige. Koja se od sada može naći u arhivi Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu...  ali koja se nastavlja pisati i online...

012station - dnevnik svemirske postaje
JeT_Manga @ 14:00 |Isključeno | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 26, 2008

Prošli tjedan naglo nas je napustio jedan od doajena hr-zrakoplovstva. Srčani udar nas je sve iznenadilo. Još prošli mjesec sjedili smo na pivi u Kušlanovoj, nakon osnivačke sjednice strukovnog razreda inženjera aeronautike/aeroprometa. Tom prigodom sam mu govorio kako se mora spriječiti "MiGocid" tj. uništenje trofejne zrakoplovne tehnike, koja danas leži oko ZTZ-a. Tehnike koja svaki dan može očekivati direktivu nekog tehnički neobrazovanog političara i kao povijesni artefakti završiti na rezalištu. Već sam svjedočio takvim biserima. Vidio sam kako je sa Splitskog aerodroma na rezalište 90-ih odveženo pet Republic F-84G Thunderjeta, od čega je jedan bio potpuno obnovljen i izložen kao eksponat. Slično se dogodilo 1998. na Mostarskom helidromu, kada je general HVO-a Sopta, na uništavanje poslao čak 14 zmajeva letjelica. Među njima je stradalo 5 već spomenutih T-jeta, a ostatak su činile inačice T-33 i RT-33 proizašle iz prvog američkog mlaznog lovca F-80 Shooting Star. Tom prilikom, stradali su i nekompletni ostatci još 7 aviona od Utve-75, Aera-3, Galeba 2, Orla i dvije Gazelle. U skladu sa prethodnim postovima, svakom laiku je jasno kako se nešto slično može očekivati i sa tehnikom oko ZTZ-a. Posebice nakon što ista bude privatizirana. Naš profesor dr.sc. Borivoj Galović, jedini je pokazao interes za spašavanje trofejne tehnike, na način da se ista reparira i izloži u krugu novog kampusa na Borongaju, gdje je nedavno preseljen i Fakultet prometnih znanosti. Što će se sada dogoditi po tom pitanju, strah me je i pomisliti. Znači nagli odlazak profesora Galovića, nije samo gubitak Čovjeka, već predstavlja i težak udarac našoj zrakoplovnoj povijesti i očuvanju zrakoplovne kulture.

Profesore neka vas krila ponesu iznad oblaka...

Borivoj Galović rođen je 18. ožujka 1948. godine u Zagrebu, gdje završava osnovno školovanje i VI. Gimnaziju 1967. godine. Diplomira 1971. na University of Washington u Seattleu, država Washington, SAD. Tom prigodom stječe diplomu diplomiranog inžinjera aeronautike i astronautike na Department of Aeronautics and Astronautics (Fakultetu za aeronautiku i astronautiku), koju je kasnije nostrificirao na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon toga proveo je višegodišnji rad "u rovovima" tj. na održavanju, modificiranju i gradnji zrakoplova. Kontinuiranim doškolovanjem završio je veći broj preobuka za više tipova zrakoplova i motora male i velike kategorije. Vodio je izgradnju petnaestak zrakoplova, i bio nadzorni inženjer na četiri samogradnje lakih zrakoplova, te sudjelovao kao istražitelj na mnogim zrakoplovnim udesima. Bio je uključen tako reći u sve hr-zrakoplovne projekte od Inex Adrije, Više zrakoplovne škole, Privredne avijacije do nedavne helikopterske kompanije HIKO. Pokretanjem školovanja za pilote, dolazi na FPZ, gdje kao stalni zaposlenik napreduje do izvanrednog profesora. Izvorni znanstveni rad "Mogućnost korištenja privredne avijacije u gašenju šumskih požara", tamo mu je priznat kao ekvivalent magisterija iz područja Tehničkih znanosti, znanstveno polje Tehnologija prometa i transporta. Za ekvivalenciju u postupku stjecanja doktorata znanosti položio je dodatno razliku od šest ispita, te 8. srpnja 1998. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Prilog razvoju nekonvencionalnih zrakoplova za priobalje Hrvatske". Iza sebe je ostavio cijeli niz mentorstva, stručnih i znanstvenih radova. Osim njegovih najbližih, supruge i dvoje djece, svi ćemo osjetiti ovaj gubitak. Posebice jer je profesor Galović osim što je bio veliki stručnjak, bio još veći Čovjek i "čager". Znači znao je znanje, ali isto tako je uvijek bio za akciju i zabavu. Sprovod dragog nam profesora održat će se sutra u utorak 27. svibnja s početkom u 15:00h na groblju Mirogoj. Nek mu je laka Hrvatska zemlja...

update Ovako se ispraćaju zrakoplovci, a ne onako kako su Pohajdu...

JeT_Manga @ 15:45 |Isključeno | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 13, 2008

Prema slici plasiranoj u javnosti Ron Brown je bio šarmantan političar, koji je radio snažno i uporno na promociji SAD gospodarstva. Ali zašto bi ga onda netko želio ubiti? A posebice tko je imao resurse za provedbu toga s rušenjem jednog od aviona iz flote Bijele kuće? Odgovor na ova pitanja se nameće sam po sebi. Ron Brown je uskoro trebao završiti u zatvoru, a Bill Clinton bi sigurno pao zajedno s njim. Predsjednik to nije mogao dozvoliti. Znači svima koji su pozorno pratili ovu priču, zaključak je jasan. Brown je do guše bio umješan u neke najveće skandale pod nazivima; Whitewater, Denver airport mess, Mena, Keating Five, Lillian Madsen i njene Haićanske prostitutke itd. Nije čudo što su u veljači 1995. čak 22 kongresmena pisala Clintonu da otpusti Browna. U vrijeme ubojstva, Brown je bio pod istragom posebnog tužitelja Ministarstva pravosuđa, FDIC-a, Congressional Reform and Oversight Committee, FBI-a, Ministarstva energetike, Senate Judiciary Committee, pa čak svog vlastitog generalnog inspektora Ministarstva gospodarstva. Tako je i odvjetnik Daniel Pearson pokušavao utvrditi Brownovu umješanost u nekoliko sramotnih financijskih transakcija s dugogodišnjim poslovnim partnerom Nolanda Hillom, kratko prije nego je Brown postao ministar gospodarstva. Dana 19. ožujka, tjedan prije Brownove iznenadne pogibije, Pearson je došao do dokaza koji su ukazivali na Brownove veze s mogućim nezakonitim aktivnostima po pitanju prikupljanja sredstava za Democratic National Committee i s Demokratskom strankom povezanom grupom pod nazivom Asian Pacific Advisory Council. Pearsonova istraga je zaključena ubrzo nakon pada Brownovog aviona. Nedovršene stvari, koje su uključivale istragu Hill i Brownovog sina Michaela, prebačene su Ministarstvu pravosuđa. Michael je na kraju osuđen zbog pranja novca.

slika sina sa sprovoda

Pa krenimo redom po najvećim Ronovim grijesima. Prvo postavljeno pitanje jest - kako je Vijetnamu tek tako ukinut trgovački embargo? Jedan od vodećih Vijetnamskih gospodarstvenika objavio je javnosti, da je to uslijedilo nakon što je komunistička vlada uplatila 700.000 U$D Brownu na račun u Singapuru. Clinton je nakon toga zaustavio mlitavu FBI istragu, a zajedno sa Brownom je neutralizirao i federalnu veliku porotu. Kao drugo, Brown je znao prodavati sjedala u avionu gospodarstvenicima i na putovanjima prije ovog u BiH i Hrvatsku. Zauzvrat tvrtke su morale uplaćivati znatne doprinose u kasu Demokratske stranke ili Clintonov pobjednički fond čime su osiguravali pristup tom tržištu, utaju poreza ili druge usluge po želji. Treći skandal procurio je 23. siječnja 1995. nakon što je U.S. News & World Report objavio vijest o Brownovoj kupovini 300.000 U$D vrijedne kuće svojoj prijateljici Lillian Madsen, koja je bila istaknuti politički igrač i ujedno vlasnica Haićanskog bordela. Osim toga, Brown je svaki mjesec tijekom 5 godina primao 12.500 U$D, kao P.R. agent Baby Doc Duvaliera - dobro potkoženog Haićanskog diktatora. To je radio još kao član Democratic National Committee. Pritom je upravljao i s Baby Docovim investicijskim fondom teškim 50 milijuna U$D, od čega je najveći dio uložen upravo u Vijetnamske tvrtke. Peti grijeh je počinio kao ključni član upravnog odbora tvrtke za zbrinjavanje otpada Chemfix, koja je sklopila 210 milijuna U$D težak ugovor s New Yorkom. Naravno uz Brownovu pomoć, jer ta tvrtka je već imala dva poništena ugovora zbog nemogućnosti provedbe. Zauzvrat je Brown dobio dionice tvrtke za 24% tržišne vrijednosti, postavši milijunaš, dok je NY gradonačelnik Davin Dinkins kasnije ugostio Demokratsku konvenciju. Tipičan Brownov ti-meni/ja-tebi dogovor.

Kineske krstareće rakete

Brown je osnovao tvrtku Capital/Pebsco, koja je odmah nakon izlaska na tržište sklopila ugovor sa gradonačelnikom Washington D.C. Marion Barryem o upravljanju sa gradskim mirovinama. Odličan početak za novu tvrtku bez ulagačkog iskusta. U poslu koji je ljude iz CIA-e ostavio šokirane, Brown je odobrio prodaju novog US mlaznog motora Kini, koja će ih potom koristiti u svojim krstarećim projektilima. McDonald Douglas je taj motor razvio kao vojni motor, ali Brown ga reklasificira kao civilni. Čime je Kini uz uporabu US motora i tehnologije omogućena izgradnja flote krstarećih projektila, a koji sutra mogu letjeti prema Američkim ciljevima. Osim toga, Brown je naljutio Kongres i većinu Europe, djelujući kao Clintonov izaslanik za dovođenje Iranskog utjecaja i naoružanja u rat u Bosni. Čime je prekršio NATO/USA embargo na uvoz oružja. Novac za to je najvjerojatnije došao iz sektora trgovine ili poljoprivrede, čime su podmazivani Američki proizvođači oružja, koji su preko prijateljskih država i prekomorskih tvrtki, to dostavljali Iranu. Od borbenih helikoptera, teškog topništva, prijenosnih PZO raketa i topništva do mina, protuoklopnog naoružanja, bacača granata i drugih kvalitetnih oružja. Veći dio tog oružja ostao je na Europskom području destabilizirajući regiju i kroz naredna desetljeća. Jedan od vodećih trgovaca oružjem opisao je to kao "Iran/Contra bile su praćke i dječji plašljivci u usporedbi s oružjem koje su već imali Srbi u Hrvatskoj i BiH. Zato su Hrvati i Muslimani s velikim entuzijazmom dočekali avion s Brownom i njegovim poslovnjacima. Osjećali su zahvalnost za to oružje, ali i volju za nastavak ugovaranja poslova."

JeT_Manga @ 15:58 |Isključeno | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 30, 2008

...a to danas i mala djeca znaju. No nadzor sam po sebi ne riješava probleme, kao što je to na svojoj koži upravo iskusio aktualni ministar obmane Vukelić. To se postiže drugim metodama. A omiljena kapitalistička metoda je kupovina. Sjećate se slučaja Vice Miškovića iz Zadra? Momka koji je kao 15-godišnjak u siječnju 1995. provalio u par računala smještenih u zrakoplovnoj bazi Andersen na otoku Guamu tj. u vojnoj mreži Pentagona. Naravno da ne, jer ga već dugo nema u našoj banana-republici. Mali je odmah nakon toga vrbovan, dobio stipendiju, školovanje i plaćen smještaj za cijelu obitelj u SAD-u. Info od klijenta postaje, koji je s njim išao u razred. Eto tako vam se postaje Američanin... borgovskom asimilacijom u kojem nanosonde zamjenjuju dolari. I tako... nakon četrdesetak zadnjih postova u svezi NATO-a, referenduma za NATO i razotkrivanja Američke imperijalne politike u 21. stoljeću, jučer na postaju 012 stiže razglednica. Poslana iz buševitog Hustona, Texas, USA...

Pogled na uglavnom ponos Ruske tehnike

Ponuda za zkgf-ovu šutnju...

Iz ove poruke se jasno može zaključiti, da je grmolika administracija ozbiljno poljuljana ovdašnjim tekstovima, pa stoga s potkupljivanjem pokušava ušutkati zapovjednika korporativne galaktičke flote. Nudi mu se radno mjesto astronauta, a u potpisu stoji, ni manje, ni više nego šef NASA-e, Michael Griffin osobno. No ne morate brinuti... to ne znači da se dnevnik naše svemirske postaje uskoro gasi. Budući ovaj nikada nije bio, niti će biti na prodaju. Bar dok mu živo srce bije... a to dobro zna i pisac razglednice. Iako se nije potpisao, mislim da sam prepoznao karakterističan smisao za humor, iz susjedne nam kantonalno-konfederativne banana-republike s kojom nas vežu stoljeća zajedničkih s*anja. Zato ću mu samo kratko odgovoriti - Hus(t)o(ne) nisam dobio knjige i zbog toga si dužan ćevape & pivu, kad se vratiš u ovaj naš brdoviti kvadrant... 

JeT_Manga @ 08:01 |Isključeno | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, veljača 8, 2008

Shvatite ovaj tekst kao logični nastavak ranije provedenog medijskog eksperimenta. Nakon prekjučerašnje objave, pravu istinu o Petru i CroArmy grafitu prenose malobrojni borci za slobodu hr-medijskog prostora i lučonoše ne cenzuriranog izvještavanja domaće javnosti tj. naslovnica Blogera i blog Cnn. Nakon njih vijest je prenio jedan od naših poznatijih i posjećenijih internet portala Index.hr... i taman kad čovjek pomisli bit će nešto, nije sve tako crno... nastupi tajac i potpuna medijska tišina. Da to nije već viđeni obrazac, bilo bi čudno. Eksluzivnu vijest tj. pravu istinu nije prenio nijedan hr-brzovalni, ali ni tiskani medij. Stoga nakon provedbe medijskog eksperimenta br. 2, neupitno možemo zaključiti kako je u RH trenutno na snazi veća kontrola medija od onih koje smo imali tijekom najmračnijih perioda prošlog stoljeća...

...a naš Petar je dva sata leta od civilizacije kod one plave crte

A dok naš Petar riskira glavu na ovoj plavoj crti na karti, pojnajviše jer MORH godinama ne riješava stambena pitanja svojih pripadnika, Šeks nam svima poručuje kako nema šanse da u Saboru ne prođe glasanje o NATO-u. Buduću sudbinu nacije određuju nam nekakvi kronični pijanci na temelju onih 57.000 "ukradenih" glasova. A mi smo razoružani, naguženi, pripremljeni na kupovinu zapadnog vojnog otpada, te potpuno spremni za rasprodaju ove šake jada i buduće ratove za tuđe imperijalne i naftne ciljeve. Do sada opstadosmo na ovoj Balkanskoj vjetrometini tisuće godina, ali izgleda da će nam uskoro doći kraj... pa nek 2030. godinu svatko dočekuje, kako najbolje zna. A do tada, nastavite osluškivati depeše koje iz dubokog svemira odašilje svemirska postaja 012 na čelu sa zapovjednikom korporativne galaktičke flote Mangom. Pa dok traje, traje...

JeT_Manga @ 09:30 |Isključeno | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 6, 2008

Domaća javnost zahvaljujući članku u Londonskom Timesu nedavno je bila upoznata sa vandalizmom UN-ovih vojika u Zapadnoj Sahari. Među inim spomenut je Hrvatski časnik po imenu Petar, a koji se navodno u svetim pećinama i prethistorijskim crtežima starim cca 6000 godina, potpisivao sa srebrenim auto-lakom. Kao potvrdu njegovog zločina skoro svi mediji u RH prenjeli su "cropanu" fotografiju s natpisom - PETAR CRO ARMY. Novi ministar obrane Vukelić, odmah je javnosti obećao istragu, da bi samo dan kasnije Dnevnik NoveTV objavio povlačenje svih 7 naših časnika iz te misije UN-a. Rečeno je kako časnika Petra Kazimira po dolasku u Hrvatsku očekuje vojnostegovno suđenje, pri čemu je istaknuta mogućnost i njegovog nečasnog otpusta iz OSRH. Bila bi to banalna informacija da zkgf Manga zahvaljujući svojoj korporativnoj djelatnosti svemirskog prijevoza nema poslovne kontakte na kozmodromu Bajkonur. Preciznije govoreći već duže vremena korporacija JET MANGA Ltd. for space transport and services ima u koncesiji jedno zemljište tik uz ogradu kozmodroma Bajkonur. Zahvaljujući tome stupili smo u kontakt s jednim ruskim časnikom, koji je nekoliko mjeseci služio u istoj pustinjskoj postaji UN-a sa našim Petrom. Zahvaljujući njemu možemo vam ispričati i pravu istinu o tom događaju. Naravno kako isti ne bi imao probleme s KGB/FSB-om, njegovi podaci su poznati samo našoj redakciji...

svatko sa dvije moždane vijuge vidi sve iz slike

Prvo, važno je reći da su sporni grafiti nastali prije punih pola godine. Nastali su nekoliko tisuća kilometara izvan područja u kojem je Petar smješten tj. na području van njegove odgovornosti. Drugo i još važnije, sporni grafit nije napisan u nikakvim svetim pećinama, već na jednom potpuno išaranom kamenu izvan tog "svetog" područja. Ono što je najbolje; to uopće nije napisao naš Petar, već jedan tamnoputi lik iz njegove pratnje, a koji ga je time htio "počastiti" kao novopridošlog. Dokaz toga je vidljiv uvidom u "ne-cropanu" fotografiju spornog grafita, koji je očito van pećina. Osim toga zar bi naš časnik napisao Cro-Army? Pa valjda bi napisao HV ili OSRH što je službeni naziv naše vojske. Osim toga, podrobnijom analizom slike, u donjem lijevom dijelu vidi se nekakav izbljedjeli grafit ARM--, ispod se vide slova AP?LA, dok je u desnom dijelu vidljiv nekakav tekst na arapskom pismu, a gore veliki XX. Pa zar su već prije 6000 godina koristili auto lak i arapsko pismo? Meni je to jasan pokazatalj da je sporni grafit napisan na nekom mjestu koje nema veze sa navedenim pećinama. Stoga sa velikom sigurnošću mogu reći kako Petar nije prvi, a sigurno ni posljednji čije ime je napisano na tom kamenu. Međutim s ovim potezom novi ministar obrane Vukelić se odmah pokazao u pravom svjetlu tj. kao osoba koja ne mari za propisane postupke ophođenja unutar vojnog sustava. Naime, Petar Kazimir je trenutno časnik UN-a, te bi sva korespodencija s njim trebala ići preko te međunarodne organizacije.

Ovaj čovjek koji usred ničeg riskira dupe za RH nije vandal

Umjesto toga, Vukelić bez ikakvog kontakta s UN-om, jednostrano donosi odluku o njegovom povlačenju iz misije. Istodobno, najviši dužnosnici UN-a ne mogu se načuditi ovakvom presedanu odnosno povlačenju čovjeka iz misije zbog nekakvog neprovjerenog novinskog članka. Jer UN je istragu po tom pitanju zaključio prije nekoliko mjeseci. Naravno dio krivnje ide i naše medije, koji su vijest prenijeli bez ikakve provjere, stvarajući time preduvjete za Petrov linč. Na Vukelićevu odluku o povlačenju Petra iz misije, svoje pismene primjedbe MORH-u posredstvom službenih kanala uputila su i dva njemu nadređena generala UN-a. No sve mi se čini kako našem Petru ni to neće pomoći. Vukelić je čovjeka odlučio povući i suditi mu u Hrvatskoj. A zkgf jako dobro zna kakvi su nam domaći vojni sudovi. Pišu ono što im se zapovjedi. Petru pri takvom linču neće pomoći ni to što se već dokazao kao jedan od najboljih časnika u spomenutoj UN-ovoj misiji. Časnik koji je nakon svega par mjeseci usred pustinje (puna dva sata leta od civilizacije) upravo od tamošnjeg UN-ovog ljudstva izabran za zapovjednika kompletne postaje. Tužno je što naše ljude, stranci više cijene od naših dužnosnika. A naš Petar, kao i Garo ranije, kao DVO nema nikakve mogućnosti istupiti u javnosti i braniti se od ovakvih prljavih medijskih napada. U konačnici Vukelić će uništiti karijeru jednog sposobnog mladog časnika, te ostaviti njegovu obitelj bez hranitelja. I to samo da bi podigao svoj rejtnig u javnosti i pokazao svima snagu svoje nove fotelje. Umjesto toga bilo bi mu bolje da se pobrine za provedbu ZERP-a, a ne da nam talijanske fregate u pratnji njihovih ribarica plove našim teritorijalnim morem ili nekakve zapaljene olupine ugrožavaju kompletan eko-sustav Jadrana...

JeT_Manga @ 09:21 |Isključeno | Komentari: 88 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007

Apollo 8 posada u sastavu Frank Borman, Jim Lovell i William Anders u prosincu 1968, postali su prvi ljudi koji su napustili Zemljinu orbitu. Tijekom Božićne noći ušli su u orbitu oko Mjeseca. U povijesnom radio-prijenosu uživo, astronauti su slušateljima na Zemlji iz Biblije naizmjenice čitali Knjigu postanka, što je s blagdanskom čestitkom završio zapovjednik Borman; "We close with good night, good luck, a Merry Christmas, and God bless all of you... all of you on the good Earth."

prvi pogled na Zemlju sa odmaka

Taj let se pamti i po prvoj fotografiji našeg matičnog planeta iz van-orbitalne perspektive. Iako često mislimo da su naši osobni problemi centar svemira, u biti smo ne više od zrnaca pjeska na nepreglednoj pješčanoj plaži oceana. Tog nama ogromnog oceana, a koji je opet samo mikroskopska plava kapljica koja putuje beskrajnom tminom. No to nipošto nije razlog za beznađe, već upravo suprotno. Spoznaja o našoj beznačajnosti u ukupnim dimenzijama onoga što nas okružuje, trebala bi nas naučiti cijeniti ono što imamo još i više. Trebala bi nas podučiti da kažnjavamo one koji se radi osobnih interesa razbacuju sa našim tisućljetnim tekovinama. Možda su naše tekovine nekome drugome male i smiješne, ali nama nisu i ne smiju biti. Jer one su sazdane od kostiju i natopljene krvlju milijuna naših predaka, koji su vlastitom žrtvom uspjeli očuvati tu baštinu. Iz te perspektive, pogled na naše "veliko" more nam otkriva, kako ga ipak ima premalo, da bi se s njim netko razbacivao. S druge strane pogled na onu mutnoću u sjevernom dijelu Jadrana, uzrokovanu rijekom Po, predobro pokazuje kako se susjedi odnose prema tom moru kojeg ponovno svojataju.

ona zelena mrlja nasuprot Istre je djelo rijeke Po

Budući se ne možemo uzdati u inteligenciju prosječnog hr-birača, kao ni u ovu političku ergelu, kojoj je naša generalna mlitavost na proteklim izborima opet dala mogućnost da nas pljačkaju, te da nas pritom spuštenih gaća isporuče NATO-u i Europi... ne preostaje nam ništa drugo osim zaziva nebeskom Ocu. Ne miroljubivom jaganjcu Božjem, čije rođenje ćemo noćas proslaviti, već njegovom Ocu. Onom osvetoljubivom gromovniku koji kažnjava zle i pogane. Onom koji se s neba nabacuje sumporom, ognjem, kugom, pošastima i skakavcima. Onom koji je spržio Sodomu i Gomoru, te spustio Potop na planet. Jer sada nam je jedino On preostao, glede zaštite našeg mora odnosno ZERP-a.

A svima vama da čestit Božić 2007 provedete u krugu najmilijih, u ime cijele korporativne galaktičke flote JET MANGA Ltd. želi Vam njen zapovjednik Manga, te zapovjednica postaje 012 STATION Andreja, kadeti i posada postaje.

JeT_Manga @ 09:32 |Isključeno | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, prosinac 21, 2007

Još u prosinacu 2006. godine šatl je trebao dostaviti spojište 2 - Harmony. Nakon toga trebao je u ožujku 2007. stići Europski modul-laboratorij Columbus, a koji će biti dostavljen tek sa sljedećim letom Atlanitisa STS-122. Taj shuttle je trebao biti lansiran u pretprošlu nedjelju 9. prosinca, ali kako stvari sada stoje, on neće poletjeti prije 2. siječnja 2008. Naravno, i taj budući dio svemirske postaje također ima svoj blog. Isto tako, kasni i Japanski eksperimentalni modul - JEB, (KIBO na japanskome), koji je trebao stići gore još u rujnu 2007. godine. Prema novim planovima, laboratorij KIBO bi trebao biti dopremljen sa 25-im po redu letom šatla prema ISS tj. s Endeavour STS-123 u veljači 2008. Ova višemjesečna kašnjenja uzrokovana su sa činjenicom što je tek s letom šatla Discovery STS-120 od 23. listopada 2007, dopremljeno spojište 2 (Node 2) Harmony; koje je potom instalirano na laboratorij Destiny. Tek je spojište 2 Harmony omogućilo spojna mjesta za postavljanje ta dva laboratorija. Iz svega navedenog, izvjesno je i kašnjenje američke dopreme budućeg spojišta 3, promatračnice Cupola, modula za centrifugu CAM (Centrifuge Accommodations Module) kojim će se pokušati suzbiti utjecaj hipogravitacije, te znanstvene platforme za napajanje (Science Power Platform). Navedeno kašnjene će se zasigurno odraziti i na planirane Ruske dopreme raketom Proton M. S njom naime još trebaju stići višenamjenski laboratorijski modul, ESA-ina robotska ruka, tzv. ERA i Ruski istraživački modul.

budući pogled iz Cupole

Zanimljivo je napomenuti kako dugoročno gledano, postoji znatna opasnost od udara svemirskog smeća u postaju, a što bi moglo izazvati katastrofalne posljedice. Stoga je NASA svojedobno predložila ugradnju laserskog topa na postaju, ali je takav prijedlog izazvao zabrinutost ostalih, zbog moguće militarizacije svemira. Osim od topa, odustalo se ili su stavljeni na čekanje još neki elemenati i sustavi postaje. Tako je univerzalni dok za pristajanje otkazan i zamjenjen s MLM-FGB2 modulom. Otkazani su i modul za pristajanje i tegljenje, stambeni modul, Interim kontrolni modul, ISS pogonski modul, dok je otkazan projekt letjelice za povratak astronauta na Zemlju u slučaju nužde CRV (Crew Return Vehicle).

ovako bi ISS trebala izgledati nakon 2011

ISS se danas nalazi cca 360 kilometara od površine Zemlje, a planet obiđe za 92 minute. Varijacije u visini postaje kreću se u rasponu od nekoliko kilometara, a zahvaljujući gravitacijskoj sili planeta i redovitoj uporabi retroraketnih potisnika. Postaja, u prosjeku, dnevno propadne oko 100 metara, pa je potrebno redovito uključivanje raketnih motora u svrhu održavanja visine. Sa dosadašnjom izgradnjom, postaja je postala najsjajniji objekt na večernjem nebu i zapravo jedino umjetno svemirsko tijelo vidljivo golim okom. Njenu trenutnu lokaciju iznad Zemlje možete doznati jednostavnim klikom ovdje. Dovršetkom izgradnje ISS bi trebao imati masu od 419 tona, izlaznu snagu od 110 kilovata, ukupnu dužinu od 108,4 metara, module dužine 74 metra i šest članova posade, koji bi boravili u prostoru od cca 1.300 kubičnih metara, što je približno kao unutrašnjost putničkog zrakoplova Boeing 747. Kako bi se se dostavili svi moduli neophodni za kompletiranje ISS-a potrebno je izvesti sveukupno 50 svemirskih letova. Uz navedene letove valja spomenuti i oko 30 letova ruskih transportnih bodova klase Progres, a u cilju redovne dostave potrepština posadi. A u konačnici ISS bi trebala izgledati kao na slici iznad.

Postovi koji su prethodili ovome su redom:

Projekt svemirske postaje

Srce postaje

Prva posada postaje

JeT_Manga @ 09:41 |Isključeno | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007

Prva stalna posada na ISS poslana je 31. listopada 2000, čime će započeti permanentno prisustvo ljudi na novoj svemirskoj postaji. Sastav prve posade činio je američki astronaut kao zapovjednik postaje i dva ruska kozmonauta. Tročlana posada poletjela je na brodu Sojuz-TM 204 s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Kontrola misije, nedaleko Moskve, tada priopćava da su kozmonauti Jurij Pavlovič Gidzenko i Sergej Konstantinovič Krikaljov, te astronaut William Shepherd kao zapovjednik postaje, uspješno pristali uz 60 milijardi dolara vrijednu svemirsku postaju, u minutu točno kako je bilo predviđeno. Nihova misija će trajati 118 dana. Od tada su se na postaji stalno izmenjivale posade, najčešće u sastavu od dva astronauta/kozmonauta. Opskrbljivale su ih ruske letjelice Progress-Sojuz i američki šatlovi. Međutim, nakon nesreće Columbie STS-107 u proljeće 2003. godine, letovi shuttleova bivaju obustavljeni sve do srpnja 2005. godine, kada je prema ISS-u poletio šatl Discovery STS-114. Tako je duže od dvije godine teret opskrbe ISS-a u potpunosti pao na leđa Ruske svemirske agencije, ali uz tehničku i financijsku pomoć ostalih agencija.

prva posada postaje

Projekt izgradnje ISS danas predstavlja zajednički projekt čak šest svemirskih agencija. Osim Američke svemirske agencija - NASA i Ruske federalne svemirske agencije - Roskosmos, sudionici projekta su također; Japanska svemirska agencija - JAXA, Kanadska svemirska agencija - CSA/ASC, Brazilska svemirska agencija - AEB i Europska svemirska agencija - ESA. Važno je napomenuti da Brazil sudjeluje kroz izdvojeni ugovor sa NASA-om, dok ESA-u ne predstavljaju sve članice EU, već samo 17 europskih država. To su Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksembourg, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Portugal, Španjolska, Švedska, Švicarska i Velika Britanija. Iako se projekt izgradnje isprva činio obećavajućim, ubrzo iskrsavaju mnogobrojne teškoće, od enormno visokih troškova izgradnje, preko američkih problema sa shuttleovima i prekoračenja rokova, do ljutnje ESA-e na NASA-inu usporenost pri izgradnji. Ipak, ISS danas predstavlja jedan je od najvećih inženjerskih pothvata svih vremena i jedinstven je projekt u povijesti američko-ruske, ali i svjetske suradnje u svemirskim istraživanjima.

sadašnji izgled postaje

Osim već spomenutih modula lansiranih s raketom Proton - Zarja i Zvezda, američki šatlovi dostavili su već spomenuto spojište 1 - Unity, a u veljači 2001. letom Atlantisa STS-98 i laboratorij Destiny. Osim toga dijelove postaje čine zračna komora, dok za pristajanje, kao i nekoliko višenamjenskih logističkih modula tzv. MPLM (Multi-Purpouse Logistic Module) od kojih je prvi naziva Leonardo dopremljen letom Discovery STS-102. Od podsustava treba istaknuti Canadarm 2, postajinu robotsku ruku koja je dopremljena šatlom Endeavour STS-100 u travnju 2001. U siječnju 2004. godine NASA se obvezala na daljnju nadogradnju postaje s primarnim ciljem osposobljavanja postaje za život četvero astronauta, ali trenutno borave samo troje. Osim nabrojanih modula, dio postaje čine podsustavi kao što je osovina trupa ISS, solarni paneli  i kapsula Sojuz, koja se koristi se pri rotacijama posada i možebitnoj evakuaciji, a zamjenjuje se svakih šest mjeseci. Osim ruskog Sojuza i opskrbne letjelice Progres, uz postaju mogu pristati i Europska opskrbna letjelica ATV (Automated Transfer Vehicle) i Japanska letjelica HTV (H-II Transfer Vehicle) za opskrbu njihovog budućeg modula KIBO.

JeT_Manga @ 09:33 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007

Nakon subotnje pokazne vježbe toksične hipoksije na našoj svemirskoj postaji 012, o čemu imate Sagovo izvješće u komentarima prethodnog posta, nastavljamo priču o ISS-u. Modul "Zvijezda" težak je 19 tona, dugačak 13 metara, a sa rastvorenim panelima sunčevih ćelija širok 30 metara. Tijelo modula je cilindričnog oblika, najvećeg promjera 4,15 metara. Sastoji se od tri prostorije pod zračnim pritiskom. Na prednjem je dijelu sferna prostorija koja služi kao prijelazna komora (za prijelaz u drugi modul ili kao prijelaz u otvoreni svemirski prostor). Zatim slijedi dugačak, cilindričan glavni radni prostor. Na stražnjem dijelu modula mala je cilindrična prijelazna komora. "Zvijezda" ima četiri prstenasta mehanizma s vratima za potrebe spajanja s drugim modulima, odnosno letjelicama. Tri takva prstena su na prednjoj sfernoj komori, a četvrti prsten na stražnjem dijelu modula gdje će pristajati automatski svemirski transporteri tipa Progres i upravljani svemirski brodovi tipa Sojuz. Servisni modul ima 13 prozora. Tri prozora (promjera 22 cm) su na prednjoj, sfernoj komori, a najveći promjera 40 centimetara, na glavnoj, radnoj prostoriji. Više o srcu svemirske postaje pročitajte ovdje.

Presjek servisnog modula Zvezda

"Zvijezda" je nakon lansiranja dva tjedna letjela oko Zemlje prije spajanja sa tzv. "Međunarodnom svemirskom postajom", koja se tada sastojala od dva modula lansiranih potkraj 1998. godine. Prvi je bio pogonski modul Zarja (Zora), kojeg je također ponijela u svemir raketa tipa Proton-K. Iako je taj modul sagrađen i lansiran u Rusiji, njega je u cijelosti financirao SAD. To je, dakle, američki modul, koji su ruski stručnjaci konstruirali i izradili u sklopu posebnoga ugovora s američkom tvrtkom Boeing. Nakon njega u SAD-u je konstruiran i lansiran modul Unity (Jedinstvo). Taj modul-spojište dopremljen je u putanju oko Zemlje pomoću Space Shuttlea Endeavour STS-88. S pomoću mehaničke ruke shuttlea, modul Zarja je pripojen modulu Unity. Ta dva modula zajedno su težili oko 33 tone. Uz kontrolu središta na Zemlji, pogonski sustav na modulu Zarja odigrao je presudnu ulogu u približavanju tih prvih modula svemirske postaje, "stambenom" modulu "Zvijezda". Zato je istinsko rođenje svemirske postaje bilo njihov pristanak uz prednji prsten na modulu "Zvijezda". Nakon spajanja, modul Zarja našla se u sredini, između "Zvijezde" i modula Unity. Pristajanje letjelica ostvareno je u automatskome režimu.

Prva faza izgradnje ISS

No kako to u zrakoplovstvu i astronautici obično biva, za slučaj da automatsko spajanje ne uspije, Ruski stručnjaci razradili su i pričuvni plan. Dakle, dva tjedna kasnije poletjela bi dva ruska kozmonauta u brodu Sojuz-TM, koji bi pristali uz stražnji dio "Zvijezde". Zatim bi astronauti iz servisnog modula daljinskim putem upravljali sa spojem Zarja-Unity tj. svemirskom postajom sa ciljem njenog pristanka uz "Zvijezdu". Nastavak izgradnje postaje bilježi se u kolovozu 2000, kada se bespilotni svemirski transporter Progress-M1, spojio uz stražnji dio modula "Zvijezda". Pritom je, među ostalim dopremljeno i gorivo za svemirsku postaju. Gorivo je s pomoću posebnog cjevovoda bilo prebačeno u spremnike modula Zarja. Nakon spajanja sa ISS, modul "Zvijezda" preuzela je nadzor i upravljanje svemirskom postajom, za što je do tad bio zadužen modul Zarja. Nakon toga, 8. rujna 2000. uz svemirsku postaju pristaje i Space Shuttle Atlantis STS-106 u svrhu održavanja.

JeT_Manga @ 09:48 |Isključeno | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007

Projekt izgradnje ISS-a imao je burnu prošlost. Isprva su SAD, Europa i Rusija namjeravali izgraditi vlastite svemirske postaje. Tako je Rusija planirala izgraditi Mir 2, SAD je kovao planove za izgradnju svemirske postaje Freedom, dok je ESA željela izgraditi svemirsku postaju Columbus. Prvotni NASA-ini planovi za izgradnju svemirske postaje Freedom, osmišljeni u vrijeme administracije predsjednika Ronalda Reagana, pokazali su se preskupima. Padom komunizma i završetkom hladnog rata SAD i Rusija započeli su intenzivnu suradnju u svemiru, nadovezujući se tako na pozitivne rezultate suradnje tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Uvidjeli su kako je produktivnije udružiti snage na izgradnji zajedničke, međunarodne postaje. Rusi su pritom imali najveće iskustvo i znanje tj. know-how, dok su Ameri imali novce.

Njen današnji opće prihvaćeni naziv "Međunarodna svemirska postaja" ili ISS (International Space Station), kompromis je između dijametralno suprotnih prijedloga Rusa i Amerikanaca. Prvotno predložen naziv "Svemirska postaja Alfa" odbačen je od strane Rusije. Prema ruskom mišljenju navedeni naziv implicirao je kako prije Alfe nije postojala niti jedna druga postaja takvog tipa. Smatrali su kako bi se navedenim nazivom umanjila povijesna važnost njihovog nacionalnog ponosa, svemirske postaje Mir. Budući da još nije bila donesena službena odluka o imenu postaje, prva tročlana posada nazivala je postaju Alfa, ali to je ograničeno samo na njihovu misiju. S druge strane, SAD je odbacio ruski naziv "Atlant", smatrajući kako bi imenovanje postaje po Atlantidi, hipotetičkom kontinentu koji je potonuo u more, bilo posve neprimjereno. Osim toga, kao dodatan razlog naveli su zbrku oko sličnosti takvog imena svemirske postaje i američkog shuttlea Atlantis.

Lansiranje modula Zvezda

Kao pravi početak života postaje može se uzeti datum 12. srpnja 2000. kada je sa kozmodroma Bajkonur lansiran ruski servisni modul naziva Zvezda (Zvijezda). Bila je to najvažnija karika u najvećem i najsloženijem međunarodnom projektu koji je ikada poduzet. Pomoću ruske rakete-nosača Proton K (lansirne mase 700 tona) "Zvijezda" je dopremljena u planiranu putanju oko Zemlje. Građen je prema uzoru na osnovni modul ruske postaje Mir kojemu je potpuno sličan s vanjske strane. To je bio treći, ali najvažniji dio ISS, budući je u prvoj fazi gradnje ISS-a, servisni modul "Zvijezda" bio jedini element koji je osiguravao uvjete za život astronauta. Uz prostorije za spavanje, modul sadrži toalet i opremu za higijenu posade. U posebnome odjeljku je kuhinja s hladnjakom-zamrzivačem, te stol za pripremu hrane i jela. Voda za osobnu higijenu, kao i voda koja nastaje kondenzacijom, reciklira se za korištenje u uređajima koji će generirati kisik. No ta voda se ne koristi kao voda za piće.

unutrašnjost modula
JeT_Manga @ 10:04 |Isključeno | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, prosinac 7, 2007

Drugi stupanj rakete Ares V, poput drugog stupnja Ares I, pogonit će samo jedan motor J-2X. Ovom kombinacijom biti će moguće u nisku orbitu podići teret do 143 tone, što predstavlja masu od cijelog jednog i pol Shuttle orbitera. Ovim vozilom biti će moguće poslati teret od 70 tona na Mjesec. Downloadajte ovdje  Ares V fact sheet 4.6MB.pdf NASA je planirala koristiti glavne motore sa Šatla SSME (Space Shuttle Main Engines) za ovo vozilo, ali vrlo skupi SSME nisu odobreni. Bez iznenađenja, Alliant Techsystems je stoga za teške terete, preporučio uporabu više uvezanih SRB (Solid Rocked Boosters) koji pogone CEV, ali i ovo je također odbijeno.

AresV temelji se na SS tehnologiji

Svemirski Shuttleovi koji sada lete prediviđeni su za povlačenje iz uporabe 2010. Dana 21. rujna 2005, Kongres je odobrio zakon kojim se NASA-i odobrava kupovina ruskih svemirskih letjelica Sojuz do godine 2012. sa ciljem održavanja International Space Station operativne. Stoga je NASA uplatila 719 milijuna USD Svemirskoj agenciji Ruske federacije, za prijevoz 15 članova posade na i sa ISS u periodu od 2009. do 2011. godine. Međutim, neki članovi Kongresa nisu se suglasili sa rupom od nekoliko godina, tijekom koje SAD neće imati mogućnost slanja astronuta u orbitu. Inzistiranje na tom zahtjevu moglo bi ili produžiti uporabu Šatla ili ubrzati razvoj letjelice Orion CEV. Direktor Lockheed Martina, Robert Stevens predložio je NASA-i skraćivanje vremena razvoja letjelice Orion CEV i rakete nosača Ares I, tako da sustav bude spreman za uporabu ranije.

Međutim, to još nije navedeno u NASA-inom revidiranom rasporedu pod nazivom Multi-Program Integrated Milestones, objavljenom 10. lipnja 2007. Navedeni dokument pokazuje početak nazočnosti šesteročlane posade na ISS do 2009 godine, posljednji let Shuttlea u 2010. godini, prvo testiranje rakete nosača Ares I u travnju 2009, prvi testni letovi letjelice Orion očekuju se tijekom 2013. godine, prvi letovi s ljudskom posadom sredinom 2015. godine i u konačnici Orion neće biti operativan prije 2016. godine. Revidirani dokument MPIM navodi svega 33-40% vjerojatnost u datume prvih testiranja Oriona sa sadašnjom razinom financiranja. Prvi testni letovi rakete nosača Ares V nisu na rasporedu do 2018. godine, a prvi testni letovi sa Mjesečevim sletnim modulom LSAM prije godine 2019.

    Kako stvari već sada stoje, upitni su i navedeni rokovi. Posebice imajući u vidu trenutne američke trednove vođenja imperijalnih ratova, a koji crpe enormne iznose iz proračuna. Tako je vojni proračun SAD-a za sljedeću 2008. godinu već odobren u iznosu od 513 milijarde USD. A to je cifra koju će njihovo Minstarstvo obmane potrošiti u samo jednoj godini, dok cijeli projekt osvajanja Mjeseca rastegnut na čak  15 godina, iznosi samo petinu tog jednogodišnjeg iznosa. No, rezultat imperijalnih osvajanja je materijalno opipljiv kroz naftu, dok ulaganje u osvajanje svemira, trenutno baš i nije. Stoga smo opet svjedoci američkog imperijalnog pragmatizma na djelu. Prethodni postovi bili su;  Projekt "Zviježđe"  i  Put na Mjesec 2.dio

JeT_Manga @ 09:31 |Isključeno | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007

Sletni Mjesečev modul LSAM, generalno će nalikovati Apollovom sletnom modulu, a očekuje se da će  Orion Block 2 omogućiti transport za novu Mjesečevu misiju za 104 milijarde USD. Budući LSAM ne mora biti gotov kad i Orion CEV, još se razmatra nekoliko rješenja. Poput ranijeg LM i LSAM će gotovo sigurno imati odvojene stupnjeve za spuštanje i povratak. S obzirom da je kombinacija tekući metan/kisik napuštena, u pokušaju da udovolje ograničenjima mase, sletni stupanj LSAM-a će najvjerovatnije kodristiti 4 motora Pratt & Whitney RL-10, koji sagorjevaju tekući hidrogen (LH2) i tekući kisik (LOX). Inače RL-10 je bio prvi LH2-LOX motor koji je stavljen u proizvodnju još u 60-im, a njegove unaprijeđene inačice se koriste do danas. Poletni stupanj Mjesečevog modula će se sastojati vjerojatno od jednog motora s isitim pogonom ili čak jednog motora RL-10 iako to donosi problem očuvanja tekućeg LH2 tijekom dužeg vremena. Sva 4 astronauta će se spuštati na Mjesečevu površinu gdje će boraviti do šest mjeseci, dok će letjelica Orion sama kružiti u orbiti. Razvoj sletnog modula koji bi trebao biti testiran najranije 2010, podijeljen je između Marshall Space Flight Center i Goddard Space Flight Center. Dowloadajte ovdje LSAM Design Proposals Presentation (Feb. 20, 2007 by project manager John F. Connolly, 6.95MB .pdf)

Raketa nosač Ares I predviđena za lansiranje posadnog modula morala je biti sposobna dostaviti teret od 27 tona u nisku Zemljinu orbitu (Low Earth Orbit). Boeingova Delta IV i Lockheed-Martinova Atlas V razvijene potrošne lansirne rakete EELV (Evolved Expendable Launch Vehicles), bile su predlagane kao rakete nosači za CEV. Umjesto toga, NASA je odlučila sagraditi novu raketu nosač na temelju konfiguracije ponuđene od Alliant Techsystems, koju pogoni prvi stupanj sa čvrstim raketnim gorivom (Solid Rocket Booster - SRB), vrlo nalik onome koji je Alliant već radi za Shuttle. Drugi stupanj rakete koristit će LH2-LOX pogonjen motor. Za tu svrhu razmatrana je uporaba glavnog motora Space Shuttle Main Engine (SSME), ali umjesto njega odabran je motor J-2X, razvijen iz motora J-2, koji je svojedobno pogonio drugi i treći stupanj rakete nosača Saturn V. Motor J-2X će imati potisak od 140 tona. Gornji stupanj će biti 5,5 metara u promjeru, konstruiran od 2195 komada aluminij-litijske oplate. Orion CEV, sastojat će se osim zapovjednog i servisnog modula, takozvani "toranj za bijeg" ili sustav za prekid lansiranja (Launch Abort System) koji se nalazi na vrhu drugog stupnja. Downlodajte ovdje; Ares I fact sheet (2 page, 1.4 MB .pdf), Upper Stage Info (19 page .pdf), Ares I Upper Stage Production RFP Documents, All MSFC Procurement Documents

Ares I koristi Šatlove bustere kao 1. stupanj

Raketa nosač Ares V predviđena je za nošenje LSAM modula na Mjesečeve misije i drugog vrlo teškog tereta. Za tu svrhu NASA je odabrala raketu nosač razvijenu na temelju nosača Space Shuttlea, koju pogoni pet motora RS-68 napajanih LH2-LOX kombinacijom goriva i oksidanta. Motori se pritom nalaze u podnožju redno složenog vozila s teretom direktno iznad, a ne bočno montiranog kako se trenutno nalazi kod šatla. Raketni motor RS-68 konstruirala je za Boeingovu raketu nosač Delta IV EELV tvrtka Rocketdyne, kao dio korporacije North American Aviation, kasnije poznate kao North American Rockwell, koji naposljetku kupuje Boeing. Boeing potom 2005 tvrtku Rocketdyne prodaje Pratt & Whitneyu, čime u Sjedinjenim državama preostaje samo jedan veliki proizvođač raketnih motora na tekuće gorivo. Navedenih 5 motora RS-68 biti će pojačani sa parom bočnih raketnih boostera sa krutim gorivom, ali koji će biti duži od onih koje se koristi za lansiranje CEV Oriona.

P.S. Uz jedan update za našeg komentatora Vladu Čeha, koji nas je ovdje uredno informirao o novostima iz Ministarstva obmane, vezanih za kupovinu Canadaira i AirTractora. Prva dva Mi-171 Š stigla su tek sinoć na Pleso. Ono što mene najviše zanima glasi; kakva su im pilotska sjedala naručili ovaj put?

JeT_Manga @ 08:21 |Isključeno | Komentari: 20 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007

Nakon kraćeg izleta u paralelni politički svemir, vraćamo se na stari kurs. Bilo je nekih upita glede prošle serije postova, pa zaslužujete dodatno pojašnjenje Američkog svemirskog programa. NASA-in projekt zamjene šatl-orbitera nazvan je Project Constellation, a pod tim se razvija Crew Exploraton Vehicle - Orion, rakete nosači Ares I i Ares V, te Mjesečev sletni modul LSAM (Lunar Surface Access Module). Exploration Systems je naziv NASA-ine direkcije koja je zadužena za razvoj novih lansirnih vozila i svemirskih letjelica. Tvrtka Lockheed Martin gradi modul za smještaj ljudi u sklopu tog novog sustava. Ranije korišteni naziv je bio Crew Exploraton Vehicle (CEV), koji sada nosi ime Orion. Zapovjedni modul je trebao biti operativan do 2014, s letovima bez ljudske posade do 2012, a astronaute bi ponio prema Mjesecu 2020. No, 21. travnja 2007, Florida Today objavljuje da je planirana isporuka prve letjelice Orion, pomaknuta sa kolovoza 2011. na prosinac 2013, čime su prvi letovi s ljudskom posadom odgođeni do ožujka 2015.

Poput svemirske letjelice Apollo, Orion se također sastoji od kapsulno oblikovanog zapovjednog modula (Command Module - CM) kojim se vrši povratak u atmosferu, te servisnog modula (Service Module - SM) koji sadrži glavni pogon, avioniku i potrepštine, a koji se odbacuje nakon uporabe. Zapovjedni modul Orion je veći od starog Apollo CM. Ima 5,5 metara u promjeru, 2,5 puta veću unutrašnju zapreminu, teži oko 25 tona, te može ponijeti 6 astronauta u Zemljinu orbitu ili četiri prema Mjesecu. Termalna zaštita za povratak Oriona kroz Zemljinu atmosferu biti će slična onoj korištenoj na svemirskim letjelicama - kapsulama Mercury, Gemini i Apollo. Boeing je glavni proizvođač toplinskog štita. Orion će se spuštati padobranom na kopno, a slijetanje u ocean će biti pričuvna opcija. Slijetanje će se ublažavati raketama za kočenje i zračnim jastucima. Servisni modul Oriona razlikovat će se od svog prethodnika na Apollu jer će električnu energiju dobijati od solarnih panela, umjesto ranijih gorivih ćelija. Bilo je predviđeno da koristi tekući metan kao gorivo, a tekući kisik kao oksidator. Odluka o korištenju tekućeg metana po prvi put, a koja je zahtjevala je razvoj novih motora, bila je motivirana mogućnošću proizvodnje metana iz Marsove atmosfere. To je bio logičan izbor kako zbog buduće Marsove misije, tako zbog višeg specifičnog impulsa (potiska po masi propelanta) koji kombinacija metan/LOX razvija u odnosu na hypergolic hydrazine/nitrogen tetroxide pogonsku kombinaciju korištenu na Space Shuttle OMS motorima i Apollo SM. Unatoč tome, u 2006 NASA je odlučila napustiti tekući metan kao gorivo s ciljem skraćivanja vremena potrebitog za razvoj Oriona. Stoga će Orion SM i LSAM mjesečev modul koristiti isti pouzdani pogon koji je korišten na Apollu i šatlu.  

gornji stupanj sa kapsulom Orion

Predviđene su četiri različite inačice posadnog modula Orion. Block 1A koristit će se za prijevoz posade i tereta na i sa Međunarodne svemirske postaje (International Space Station - ISS), dok će se Block 1B biti presurizirana, ali bespilotna inačica za prijevoz tereta na i sa ISS. Block 2 je inačica za Mjesečeve misije, u kombinaciji sa mjesečevim modulom LSAM, dok Block 3 predstavlja kapsulu za povratak na Zemlju u sklopu još nedefinirane letjelice za Mars (Mars Transit Vehicle). Bespilotna, nepresurizirana letjelica CDV (Cargo Delivery Vehicle) će također biti razvijena za prijevoz nepresuriziranog tereta na ISS, uz korištenje istog servisnog modula kao i Orion. Svaki zapovjedni modul Orion moći će se koristiti do 10 puta. Njegovim razvojem upravlja Johnson Space Center. Downloadajte ovdje Orionove tehničke značajke - Fact Sheet (1.5MB .pdf) Krajem kolovoza 2006, NASA je dodijelila prvi ugovor za razvoj i izradu svemirske letjelice Orion korporaciji Lockheed Martin, koja je na taj način pobijedila tim Boeing & NorthopGrummana. Design, Development Technology & Engineering (DDT&E) posao, koji je započet 8. rujna 2006 planira se završiti do 7. rujna 2013. godine uz očekivanu cijenu od 3,9 milijarde USD. Postrazvojna isporuka svemirskih letjelica mogla bi početi najranije 8. rujna 2009, te potrajati do 7. rujna 2019, u slučaju ako se provede cijeli program. Narudžba tih svemirskih letjelica, procjenjuje se, ne bi trebala premašiti 3,5 milijarde USD uz utrošak dodatnih 750 milijuna USD za poslove tehničkog održavanja. Downloadajte ovdje Orion CEV procurement documents

JeT_Manga @ 09:28 |Isključeno | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007

Griffinova odluka da preusmjeri NASA-in proračun prema svemirskim letovima s ljudskom posadom već je ograničila planirani rast sredstava za svemirske znanosti i geoznanosti. NASA-in znanstveni proračun zamišljen je tako da bude praktički jednak, oko 5,5 milijardi dolara godišnje, do 2011. godine. Međutim, financiranje inicijative Mjesec-Mars premašuje ga više nego dvostruko, s 8,7 milijardi dolara. Potraga za vodenim ledom na Jupiterovim mjesecima i dvije misije otkrivanja planeta sličnih Zemlji koji kruže oko drugih zvijezda otkazane su ili odgođene na neodređeno vrijeme, dok su proračuni za unutrašnja istraživanja i analize, pojedinačne istraživačke projekte i buduće niskobudžetne svemirske misije skresani.

sadašnji ravnatelj NASA-e

U siječnju je utjecajno Planetarno društvo iz Pasadene u Kaliforniji, prikupilo 5000 potpisa za peticiju upućenu američkom predsjedniku Bushu, prosvjedujući protiv smanjenja proračuna i zahtijevajući od njega da “spasi” “slavnu povijest svemirskih istraživanja i izuma – prije nego što bude prekasno”. Čemu se gnjaviti s ljudskim svemirskim letovima kad roboti tako dobro obavljaju svoj posao i čine to mnogo jeftinije? Zagovornici svemirskih letova s ljudskom posadom tvrde, pak, da samo ljudska bića imaju gipku tjelesnu motoričku usklađenost i mentalnu spretnost potrebnu kako bi se izvuklo ono najbolje iz svemirskih ekspedicija. Ali najuvjerljiviji argument u korist svemirskih letova s ljudskom posadom vjerojatno je još uvijek onaj s početka. Istraživanje svemira u konačnici se svodi na ostvarenje ljudskih snova.

Sjedinjene Države postale su vlasnikom Louisiane čim ju je Thomas Jefferson kupio od Francuza, no svejedno je odmah poslao Lewisa i Clarka da propješače posjedom. Teritorij nije vaš sve dok ne zakoračite na nj, kažu zagovornici ljudskog istraživanja svemira. “Ne vidim nikakvu potrebu opravdavanja letova s ljudskom posadom onime što će donijeti znanosti. Nesumnjivo će mnogo značiti znanosti, ali to će biti tek ‘onako usput’”, kaže Griffin. “Poriv da proširimo svoj doseg – ljudska sudbina – sasvim je dovoljan razlog.

National Geographic Hrvatska

Copyright na ovaj nedavno recenzirani tekst, koji je objavljen u listopadskom broju National Geographica pod naslovom "Pedeset godina istraživanja svemira", ima Guy Gugliotta. A kao zapovjednik korporativne galaktičke flote i ujedno stručni suradnik hr-izdanja NG-a, moram se složiti sa onim što ravnatelj Griffinn reče na kraju. Po dobrom starom vojnom pravilu, dok na nešto ne ugaziš nogom, to nije tvoje. Osim toga, najveću budućnost svemirskih letova, vidim u njihovoj komercijalizaciji. Glomazna državna administracija poput NASA-e postala je sama sebi svrha. Istodobno, male i agilne privatne kompanije diljem svijeta, sa mnogo jednostavnijom raketnom tehnologijom, ostvaruju prave podvige. Svemir mora postati dostupan svima koji su spremni platiti. Prvi privatni "skokovi" u svemir u obliku suborbitalnih letova su već počeli. Uspoređujući to sa prvim skokovima braće Wright, očito možemo očekivati štošta u godinama koje dolaze. Budućnost je uvijek neizvjesna, ali mogu sa velikom sigurnošću reći da živimo u vrlo uzbudljivo doba potpuno novog tj. korporativnog osvajanja svemira.

Pregled prethodnih postova:




JeT_Manga @ 09:00 |Isključeno | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007

Griffin posjeduje fanatičnu vjeru u ljudsko istraživanje Sunčeva sustava i uspio je prenijeti taj svoj entuzijazam na nekoć sumnjičavi američki Kongres. Time je novoj inicijativi osigurao moćno dvostranačko biračko tijelo koje bi joj moglo omogućiti opstanak na sljedećim predsjedničkim izborima. Jednako je tako uvjerio zakonodavce da prekinu program šatlova, a bez njih se Orion mora razvijati ili Sjedinjene Države više neće imati vrhunsku svemirsku letjelicu, što je mnogima politički neprihvatljivo, pogotovo ako se uzme u obzir da Kina polako napreduje. Nema mnogo zapadnjaka koji su posjetili kineski Lansirni centar Jiuquan u pustinji Gobi. Ali na fotografijama se vide postrojenja napadno slična onima u NASA-inu Svemirskom centru Kennedy. Vozila koja nalikuju onima što prevoze šatl nose kineske rakete na lansiranje nakon posljednjih priprema u manjoj inačici NASA-ine glavne zgrade za sklapanje.

Kineski svemirodrom Jiuquan

Dana 15. listopada 2003. iz Jiuquana je u orbitu lansiran kineski astronaut Yang Liwei, čime je Kina postala treća zemlja koja je čovjeka samostalno poslala u putanju oko Zemlje.Najavljuje li kineski odlazak u orbitu početak još jedne svemirske utrke? “Kinezi i Amerikanci pomalo su poput kornjače i zeca”, kaže Joan Johnson-Freese, stručnjakinja za kineske svemirske letove s Naval War koledža. “Kinezi rade polako ali uporno i lansiraju svakih nekoliko godina. Amerikanci sprintaju, ali nisu dosljedni.” Kina metodički stječe vještine do kojih su Sovjeti i Amerikanci došli tijekom svemirske utrke. U listopadu 2005. godine u orbitu su stigla dva kineska astronauta. Očekuje se da će treći let 2008. godine ponijeti posadu od tri člana. Tang Xianming, ravnatelj kineskog Ureda za ljudski upravljane svemirske programe, kaže da njegova zemlja želi vlastitu svemirsku postaju te da je bacila oko na Mjesec.

Kineski astronauti u ruskim skafanderima ;)

Griffin uopće ne strahuje od mogućega suparništva. Nadmetanje je potaknulo zlatno doba svemirskih letova i moglo bi opet. “Hoće li moj materinski jezik naraštaji uspjeti prenijeti do budućih kolonija na Mjesecu?” upitao se u govoru održanom 2006. godine na Međunarodnom astronautičkom kongresu. “Ili će možda neka odvažnija i ustrajnija kultura nadmašiti naše napore i ostaviti svoj pečat na dominantnom lunarnom društvu daleke budućnosti?” Drugi se pitaju hoće li rezultat biti vrijedan uloženog. Govore da povratak ljudskom istraživanju svemira ometa budućnost misija bez ljudske posade, a zapravo je donkihotovsko i skupo prekrajanje Apolla. Osim otkrića i divljenja koja su nam priuštile svemirske sonde, teleskopi i drugi instrumenti, misije bez ljudske posade također su silno koristile čovječanstvu donijevši radikalnu promjenu načina promatranja Zemlje, prognoziranja vremena, navigacije i telekomunikacija. A robotima nisu potrebna ni svemirska odijela, ni štitovi protiv zračenja, ni zahodi, ni bicikli za vježbanje, ni sustavi za spašavanje u slučaju nužde pri lansiranju, ni ikakva druga opskrba osim energije.

Kad je u pitanju cijena, nema ni najmanje sumnje: Cassini, NASA-ina vrhunska robotska misija oko Saturna, koštala je Sjedinjene Države 3,4 milijarde dolara, a istražuje prstenasti planet i njegove mjesece još od 2004. godine i najvjerojatnije će nastaviti otkrivati tajne svemira još najmanje desetljeće. Deep Impact koštao je 333 milijuna dolara, a letjelica koja je ispustila projektil usmjerena je na novi zadatak, vjerojatno susret s još jednim kometom. Suprotno tomu, letovi šatla, koji traju oko dva tjedna, koštali su 2002. godine, prije Columbijine tragedije, po oko milijardu dolara. Nakon toga, troškovi su još i porasli, znatno.

JeT_Manga @ 10:07 |Isključeno | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007

Mogućnost da privatna industrija jednog dana počne proizvoditi rakete i svemirske letjelice kao gotove proizvode za svakoga tko ih želi kupiti bila je nezamisliva u vremenima hladnoratovske svemirske utrke, jer je gotovo svaki novi korak bio enormno skup skok u nepoznato. Ali “novi svemir”, privatno financirana svemirska tehnologija, postaje ozbiljna grana industrije, spajajući znanje inovativnih inženjera s novcem i pronicavošću samoukih multimilijunaša. Musk, koji još nije napunio 40. godinu života, napustio je poslijediplomski studij 1995. godine kako bi stekao prvo od svojih dvaju internetskih bogatstava. Burt Rutan, blistavi zrakoplovno-svemirski inženjer s dugim čupavim zaliscima, konstruirao je i izgradio SpaceShipOne, kojim su njegovi astronauti dvaput u dva tjedna preletjeli granicu suborbitalnog svemira. Time su osvojili nagradu od deset milijuna dolara koju je ponudila neprofitna organizacija X Prize Foundation kako bi potaknula razvoj jeftinih svemirskih letova. Rutanov partner u tom pothvatu bio je suosnivač Microsofta Paul Allen. Sad se Rutan udružio sa sir Richardom Bransonom iz tvrtke Virgin Galactic’s u razvoju turističke letjelice SpaceShipTwo, kojom će šest putnika moći nakratko uzletjeti i sletjeti plativši početnih 1.053.000 kuna po osobi. No, o tome je kod nas ranije već bilo govora, pa se nećemo ponavljati.

ovako je izgledalo lansiranje SpaceShip1

Osim raketa, “novom svemiru” također će biti potrebne lansirne rampe, ali i odredišta. Početkom ove godine država Novi Meksiko uvela je novi porez na promet kako bi financirala gradnju Svemirske luke Amerika vrijedne 200 milijuna dolara u pustinji kod gradića Truth or Consequences. A u okolici Las Vegasa hotelski magnat Robert Bigelow konstruira i gradi svemirske postaje na napuhavanje. Na tlu izgledaju poput sklopljenih velikih kišobrana od mekoga, ali izdržljivog materijala obavijenog oko krute jezgre. U svemiru će se materijal napuhnuti oblikujući odjeljke. Instrumenti, uređaji za održavanje života i zalihe smješteni su u jezgri. Mala inačica bez ljudske posade nazvana Genesis I. rastvorila se poput cvijeta 557 kilometara iznad Zemlje u srpnju 2006. godine i otad radi bez pogreške.

Bigelow je uspješno lansirao i drugi prototip u lipnju ove godine i namjerava 2010. godine u putanju poslati modul za tri osobe, a do 2012. godine ponuditi program svemirskog uvježbavanja za astronaute. Naposljetku, nada se da će module moći iznajmljivati kao hotele, laboratorije i studije za snimanje filmova. Taj zanesenjak, koji kaže da se nekretninama počeo baviti samo zato da stekne dovoljno novca kako bi mogao zadovoljiti svoju životnu opčinjenost svemirom, često u javnosti zagovara “novi svemir” i žestoko se protivi državnom financiranju svemirskih putovanja: “Nije u redu da se vlade izravno natječu s tvrtkama koje plaćaju poreze”, kaže on. “To je u kapitalizmu gotovo svetogrđe.

Naravno i uz Grega ima jedan Hrvat ;)))

U Rusiji, međutim, upravo država iz svemira nastoji izvući dobit. Godine 2001. ruska je svemirska agencija Roskosmos počela provoditi takozvani "turistički" program smjestivši američkoga multimilijunaša Dennisa Tita u kapsulu Sojuz i poslavši ga u posjet svemirskoj postaji. Nakon njega 2002. godine u ruskoj organizaciji poletio je južnoafrički milijunaš Mark Shuttleworth koji se obogatio na programu VeriSign za autorizaciju na netu. Kao treći, 2005. godine polijeće Gregory Olsen, kojeg sam imao prigodu osobno upoznati ovo ljeto, kao i njegovog dugogodišnjeg poslovnog partnera rodom iz Zagreba. Prva žena i ujedno Iranski astronut, Anusheh Ansari, polijeće 2006, a njena tvrtka je bila glavni financijer ranije spomenute X Prize nagrade. Softverski inženjer Charles Simonyi bio je peti svemirski turist, plativši u prvoj polovini ove godine navodno više od 105 milijuna kuna za putovanje. No, tako to ide kad se plaća preko puno posrednika. Naša glaktička korporacija istu uslugu naplaćuje svega trećinu spomenutog iznosa. Šta'š kad imamo dobre veze u Bajkonuru. No, naš trenutni nedostatak posla je praktične prirode. Naime, Todorića je frka, a Kerumu bi lansiranje izravnalo kovrče.

JeT_Manga @ 08:42 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007

Iako nisam neki obljetničar, prije nastavka priče o osvajanju svemira, moram se osvrnuti na prebačenih 100.000 posjeta ovaj vikend. Posebice, jer je ta brojka ostvarena u svega 208 dana boravka u ovoj blogosferi. Dnevne posjete su se u početku kretale oko stotinjak da bi danas nerijetko prebacivale i  3000 dnevno. Pritom svega 4% otvaranja potječe sa linkovlja. Većinom se radi o upisivanju naziva 012 STATION u pretraživače ili izravnom upisu http adrese. Što nam jasno govori, kako je u međuvremenu naša svemirska postaja ostvarila značajan skok od potpune nepoznanice.

Isto tako i budući život na Mjesecu će zahtijevati značajne tehnološke skokove o kojima se nije razmišljalo u vrijeme misija Apollo. Astronauti će morati izdržati produljenu izloženost smrtonosnom zračenju i izgraditi logor na Mjesecu, možda od praznih spremnika za gorivo lunarnih modula, koji će morati podnijeti temperature između 115 °C i minus 150 °C. Zato je puno izvjesniji onaj naš, još 2003 predloženi korporativni model, koji predviđa ukopavanje baze u Mjesečevo tlo. Osim toga, trebat će im svemirska odijela koja mogu izdržati abrazivnu Mjesečevu prašinu, odnosno mikroskopsku mješavinu nazupčanog stakla i kamena, koja je gotovo ukrutila zglobove svemirskih odijela u misiji Apollo nakon samo tri dana šetnje Mjesecom. Novi istraživači Mjeseca morat će naučiti izdvajati kisik iz prašine kako bi ga upotrijebili u raketnom gorivu, zraku za disanje, vodi za piće i zaštiti od zračenja. Mars je projekt za idući naraštaj, ili onaj nakon njega.

umjetnička impresija buduće Mjesečeve baze

Novu svemirsku misiju NASA naziva Constellation i već je naručila izradu nove svemirske letjelice-kapsule što nalikuje onoj iz 1960. godine, pod nazivom Orion. Nju je NASA-in upravitelj Michael D. Griffin, 2005. godine opisao kao “Apollo na steroidima”. Nošen u svemir raketom Ares I., “friziranom” inačicom rakete šatla na kruto gorivo, Orion će ponijeti šesteročlanu posadu do svemirske postaje, a poslije i četveročlanu skupinu do Mjeseca. NASA također planira mnogo veću teretnu raketu zvanu Ares V., koja će u orbitu moći podići čak 150 tona tereta, u kojemu će među ostalim biti i dodatna raketa (za povratak), sletni modul te razna oprema za ekspediciju na Mjesecu. U prvih nekoliko putovanja misije Constellation na Mjesec, koja bi trebala započeti najranije 2018. godine, izviđat će se lokacije planirane baze na Mjesečevu južnome polu. Nakon toga će uslijediti dugotrajnije misije. Astronauti će bazu rabiti kako za istraživanje Mjeseca, tako i za razvoj i provjeravanje tehnologije i strategija opstanka u ambicioznijim misijama na Marsu.

presjek letjelice Orion

Mike Griffin, raketni znanstvenik bez dlake na jeziku, koji je radio u NASA-i, Ministarstvu obrane i privatnoj zrakoplovno-svemirskoj industriji, glavni je mozak projekta Mjesec-Mars. Drastično je preusmjerio NASA-ine prioritete kako bi inicijativa imala izgleda za uspjeh. Iako hvali šatl kao “silan napredak sposobnosti i tehnologije”, taj mu se program nikad nije sviđao. Preostali orbitalni šatlovi (letjelice) – Discovery, Atlantis i Endeavour, trebaju otići će u mirovinu do kraja 2010. godine tj. čim prevezu sve sastavnice na svemirsku postaju ISS, čije su dvije trećine gotovo završene. Za šatlovima nitko neće žaliti. “Pojavili su se mnogo prije svoga vremena, nošeni slavom Apolla”, kaže povjesničar istraživanja svemira John Logsdon. “Na kraju će se era šatlova smatrati tek međurazdobljem u razvoju svemirskih istraživanja i sposobnosti.

Svemirski šatl letio je nikamo

            Kad doba šatlova završi, Griffin bi rado želio da NASA odbaci projekte letova u niskim orbitama oko Zemlje i usredotoči se na Mjesec. Iako će Orion biti sposoban prenositi zalihe i astronaute na svemirsku postaju i s nje, Griffin bi više volio da privatne tvrtke izrade obične rakete za tu svrhu. Zato je osigurao 500 milijuna dolara pomoći kalifornijskoj tvrtki Space Exploration Technologies, čiji je vlasnik osnivač PayPala Elon Musk, te tvrtki Rocketplane-Kistler iz Oklahoma Cityja, kako bi razvile i isporučile novu letjelicu.

JeT_Manga @ 09:42 |Isključeno | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007

Baklju novina preuzeli su roboti. Misije bez ljudske posade rano su dokazale svoju vrijednost sondama poput sovjetske Venere, koja se 1975. godine spustila kroz oblake sumporne kiseline do površine Venere, izdržavši temperaturu od 460 °C i tlak od 90 zemaljskih atmosfera kako bi poslala prve slike s površine drugog planeta. NASA-in Voyager 1, lansiran 1977. godine, koji još uvijek šalje signale s ruba međuzvjezdanog prostora, projurio je pokraj Saturna i okrenuo se kako bi 14. veljače 1990. godine snimio svoju posljednju snimku: prvi obiteljski portret Sunčeva sustava izvana. “Nakon toga smo ugasili kamere”, prisjeća se voditelj projekta Voyager, Ed Massey. “Više nismo imali što snimati.

sonde Pioner i Voyager su otišle najdalje

Osim toga, posljednje godine donijele su, među mnogim drugim sjajnim ostvarenjima, terence Spirit i Opportunity, koji voze po Marsovoj površini od 2004. godine; sondu Cassini, koja upravo obilazi Saturn i njegove mjesece; te Deep Impact, koji je ispustio projektil mase 371 kilogram na stazu kometa 2005. godine, a zatim analizirao krater i perjanicu krhotina (oblak prašine nastao nakon udara sonde) kako bi odredio sastav kometa. Opservatoriji u orbitama, počevši od svemirskoga teleskopa Hubble, pružaju neiscrpnu zalihu sjajnih snimki svemira.

Mali Spirit juri ko veliki ;)))

Unatoč svojoj promjenjivoj sreći, istraživanja svemira letjelicama s ljudskom posadom još uvijek raspiruju maštu. Iako se nitko drugi osim važnih osoba, novinara i NASA-inih zaposlenika ne može približiti lansiranju svemirskoga šatla u Svemirskom centru Kennedy, na obalama rijeke Indian, 18 kilometara dalje još se uvijek okupljaju mase znatiželjnika, koji žele vidjeti prizor koji nikad ne razočara – više od 3500 tona potiska u kontroliranoj eksploziji koja u nebo šalje predmet težak 2000 tona brzinom 25 puta većom od brzine zvuka. Ali treba pričekati još dvije godine da bi se moglo reći hoće li ta trajna ljudska opčinjenost svemirom iznjedriti još jednu veličanstvenu avanturu poput one prije pola stoljeća. Najnovije nastojanje Mjesec-Mars unijelo je svježinu, ali i stvarnu opasnost da se čitav projekt u nekoliko godina izjalovi i ne ostavi za sobom ništa osim prašnjavih nacrta. Bez hladnoratovske svemirske utrke koja je raspirivala vatru suparništva, žurba se smirila, a novac kojega je u zlatnoj eri bilo gotovo neograničeno mnogo, sada pristiže u nedovoljnim količinama i sporo.

Prema nekim izvješćima, prvi dio plana tj. dosezanje Mjeseca i izgradnja stalne baze na njemu, mogao bi se ostvariti uz razmjerno skromnih 217 milijardi dolara raspoređenih na 20 godina. Opisujući inicijativu Mjesec-Mars kao “putovanje, a ne utrku”, Bush je rekao da bi se mogla financirati postupno i bez velikog povećanja NASA-ina proračuna, za razliku od udarnog programa koji je uslijedio nakon Kennedyjeva obećanja o spuštanju na Mjesec. Tijekom te utrke (koja sasvim sigurno nije bila putovanje) NASA je povremeno upravljala s gotovo četiri posto godišnjega državnog proračuna SAD-a. NASA-in zahtjev za 17,3 milijarde dolara u 2008. godini, predstavlja oko 0,6 posto ukupnog iznosa. Naše zadnje korporativne procjene govore, kako je cijena od 400 milijarde dolara za osvajanje Marsa, u biti najmanji iznos, a za očekivati je troškove iznad 700 milijardi USD.

JeT_Manga @ 09:51 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007

Suparništvo koje je slijedilo stvorilo je čitav niz spektakularnih postignuća i junaka. Godine 1961. sovjetski se kozmonaut Jurij Gagarin, star svega 27 godina, prvi otisnuo u svemir, jednom obišao oko Zemlje i vratio se kući spustivši se padobranom na sovjetsku oranicu. Sljedeće godine vojni pilot američke mornarice Alan Shepard je kao prvi Amerikanac također dospio u putanju oko Zemlje. Godine 1963. u svemir je otišla i prva žena, sovjetska tekstilna radnica Valentina Tereškova. Kozmonaut Aleksej Leonov izašao je na prvu svemirsku šetnju 1965. godine, a 1966. astronauti Neil Armstrong i Dave Scott izveli su prvi manevar svemirskog spajanja.

Obećanje predsjednika Johna F. Kennedyja 1961. godine da će “prije kraja desetljeća” spustiti čovjeka na Mjesec, natjeralo je NASA-ina znanstvenika Wernhera von Brauna i sovjetskog Koroljova da požure kroz postupke sve složenijih probnih letova i orbitalnih misija koji su kulminirali izgradnjom dviju divovskih raketa za let prema Mjesecu, američke Saturn V. i sovjetske N-1, od kojih je svaka mogla podići mnogo tona u svemir. No nad oba se programa nadvila tragedija. Tijekom vježbe u Svemirskom centru Kennedy 27. siječnja 1967. godine, u unutrašnjosti svemirske kapsule Apollo buknula je vatra izazvana električnim kratkim spojem, usmrtivši astronaute Gusa Grissoma, Eda Whitea i Rogera Chaffeeja. Program Apollo zaustavljen je dok su Amerikanci tugovali nad prvim ljudskim žrtvama u osvajanju svemira.

No i danas neki osporavaju Američko slijetanje na Mjesec

Program Sovjetskog Saveza već je bio u teškoćama. Koroljev je umro 1966. godine, a sovjetski su lunarni pokušaji sve više malaksali kako se primicao kraj desetljeća. Amerikanci su se oporavili, preinačivši manjkavu letjelicu Apollo i lansiravši je 21. prosinca 1968. godine na prvi let s ljudskom posadom na von Braunovoj divovskoj raketi Saturn V. Sovjeti su, nadajući se da će ostati u utrci, lansirali N-1 na drugi probni let 3. srpnja 1969. godine navečer. Oko 200 metara iznad lansirnog postolja, jedan se metalni dio odvojio i nekoliko sekundi poslije čudovište mase 2.800 tona do vrha napunjeno gorivom palo je na Zemlju, eksplodiravši u golemoj vatrenoj kugli koja je razorila čitav lansirni kompleks, a s njim i sovjetske lunarne ambicije. Sedamnaest dana poslije, 20. srpnja 1969. godine, Saturn V. dopremio je Michaela Collinsa, Neila Armstronga i Buzza Aldrina do Mjeseca. Uzbuđenje u Sjedinjenim Državama dosegnulo je vrhunac.

pred kraj Mir je poslužio kao platforma za ISS

Tri godine poslije zlatno je doba završilo. Sjedinjene su se Države, krešući troškove zbog rata u Vijetnamu (slično kao danas zbog Iraka, op.rec.), okanile Mjeseca u korist svemirskoga šatla i, nešto kasnije, Međunarodne svemirske postaje. Sovjeti su se, izmučeni novčanim problemima i suparništvom, okrenuli od Mjeseca i usredotočili se na dugotrajne svemirske letove u orbitalnim laboratorijima, najprije Saljutu, a zatim Miru. Zanimanje javnosti za svemirske letove splasnulo je. Politički imperativi nestali su s popuštanjem napetosti i kasnijom propašću Sovjetskoga Saveza. Ali najvjerojatnije je upravo razmjeran pad tehnološke bravuroznosti bilo ponajviše odgovoran za gubitak publike. Svemirsko putovanje, možda najsanjarskiji od svih ljudskih pothvata, danas duguje najveći dio svoje romantičnosti upravo podvizima dovršenima prije 35 godina.

U svemirskim letovima u niskoj orbiti oko Zemlje najatraktivnije su bile svemirske šetnje, čija se zanimljivost vrlo brzo istrošila. Neke od posljednjih, koje su od astronauta iziskivale žongliranje tonama sastavnica za izgradnju svemirske postaje, teže su od svih dotad izvedenih, ali detalje te tajanstvene vještine gledateljstvo ne može pratiti. Pomne kretnje koje se u bestežinskom prostoru odvijaju pretjerano usporeno, takvim zbivanjima oduzimaju svaku napetost. Svemirska je šetnja nakon 42 godine postala zanimljiva za gledanje koliko i kriket.

JeT_Manga @ 09:21 |Isključeno | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007

Svemirsko doba započelo je hladne večeri 4. listopada 1957. godine, kada je Sputnik, 84-kilogramska aluminijska kugla umetnuta u vrh sovjetskoga balističkog projektila R-7, zaparao nebo poletjevši sa svog lansirnog postolja na rubu pustinje Kizil Kum oko 160 kilometara istočno od Aralskoga mora – i tako postao prvi predmet načinjenim ljudskom rukom u Zemljinoj orbiti. Čime je započela epoha istraživanja i otkrivanja bez premca u dotadašnjoj ljudskoj povijesti. U Zemljinu orbitu dospjet će uskoro i ljudi. Prvo će plutati svemirom, a potom će zakoračiti i na Mjesec. Samo 15 godina kasnije pustolovina je završila sa zadnjom misijom Apolla na Mjesec u prosincu 1972. godine.

Svemirski šatl, tehnološko čudo koje se pojavilo 1981. godine, pokazao se krhkim, skupim i opasnim. A kako ne može letjeti dalje od niske orbite oko Zemlje, dotadašnje svemirske letove preobrazio je u tek niz visokotehnoloških vožnji nikamo. Inače, niska orbita je područje od 200 do 2000 kilometara iznad Zemljine površine. Kad se prilikom povratka u atmosferu 2003. godine Columbia raspala nad Teksasom, odnijevši sa sobom u smrt svih sedmero astronauta, istražitelji su osudili besciljnost takva programa ljudskih letova u svemir. Akutalni američki predsjednik George W. Bush još je 1989. godine najavio novu “viziju istraživanja svemira”. Tadašnji cilj je bio vratiti američke astronaute na Mjesec do 2010. godine te ih poslati na Mars 2020. No suočivši se sa procjenom NASA-e o početnom izdvajanju 400 milijardi dolara, te ne tako bajnom financijskom situacijom u državi, rokovi se pomiču (više o tome u knjizi Human Mars Landing Misission 2033). Ipak, Sjedinjene Države naručuju nove rakete, grade novi svemirski brod, izrađuju nacrte za novu bazu na Mjesecu, te usprkos lošim izgledima, pokušavaju obnoviti onaj osjećaj žurbe i pustolovine koji je pokretao prvi ljudski izlet u svemir.

Raketa nosač Vostok izbacila je Sputnjik u orbitu

Raketa R-7 Vostok kojom je lansiran Sputnik bila je veličanstven tehnološki podvig i strahovit izazov Zapadu. Sovjetski znanstvenici, predvođeni legendarnim konstruktorom raketa Sergejom Koroljovim, ne samo da su razvili raketu koja je u stanju izbaciti nuklearno oružje na američko tlo nego su otvorili vrata putovanjima prema Mjesecu i onkraj njega. “Ovaj će naraštaj svjedočiti kako slobodan i svjestan trud radnog naroda novoga socijalističkog društva čak i najsmionije snove čovječanstva pretvara u stvarnost”, stajalo je u sovjetskom priopćenju medijima. Mjesec dana poslije Sovjeti su lansirali Sputnik 2 mase 508 kilograma, šest puta veće od mase njegova prethodnika, sa psom Lajkom. Lajka je u pregrijanoj svemirskoj letjelici izdržala svega nekoliko sati, ali Rusi su bili zadovoljni: ako u putanju oko Zemlje mogu poslati psa, mogu i čovjeka.

prvo živo biće u svemiru bio je kujica Lajka

Wernher von Braun, preseljeni nacistički znanstvenik koji će izgraditi raketu Saturn V. za lansiranje misija Apollo na Mjesec, preklinjao je Neila McElroya, tada novog ministra obrane: “Za ime Božje, pustite nas.” U idućih nekoliko godina Amerikanci i Sovjeti razvijali su zasebne tehnologije, ali bili su suočeni s istim osnovnim izazovima. Fizika lansiranja uvijek je i svugdje ista. Predmet izbačen u svemir mora postići brzinu između 27.000 i 29.000 kilometara na sat kako bi dosegnuo nisku orbitu oko Zemlje. Da bi se sasvim otela Zemljinoj gravitaciji i odletjela, svemirska letjelica mora se kretati brzinom od 40.000 kilometara na sat. Što je teret koji nosi teži, to raketa mora biti snažnija, a u tome su Sovjeti bili stekli golemu početnu prednost sa svojom R-7. Četiri mjeseca nakon Sputnika, Sjedinjene su Države uspjele izbaciti u putanju svoj prvi satelit, 14-kilogramski Explorer 1, ali do kraja godine Sovjeti su lansirali Sputnik 3, mase gotovo tonu i pol.

JeT_Manga @ 00:12 |Isključeno | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 31, 2007

— Gdje sam?
Negdje između neba i pakla Jake.
Mislio sam da sam na Zemlji. — Upravo je osjetio toplo smijuljenje u glavi. Baš kao što je osjetio i glas.
Ne. Ne na Zemlji. Ovo je, znaš, pokusni poligon. Mi se u najvećem dijelu ovog galaktičkog sektora služimo planetima tipa četiri, poput tvoje Zemlje. Ali Jake, sad zaista nije trenutak za vektorsku analizu.
— Ovo pušim. Ništa ne vidim i ne osjećam, ali mi je fino. Jesi ti Bog?
Većina bi to Ijudi nazvala tako. Ali se bojim da nisam dostojan tako.
— Tko si ti?
Vodič, Jake. Tvoj vodič.
Kamo me vodiš?
Pa mislim Jake, to ćemo ostaviti tebi. Dolje si napravio krasan posao. Bilo je to zaista veličanstveno letenje. Svi tvoji prijatelji lovački piloti, iz svih zemaljskih naroda i vremena, sad su posve sigurni.
Hvala ti.
Odaberi kamo bi volio poći Jake, čitav svemir je tvoj. Doslovce.
Hoćeš reći, nešto kao reinkarnacija?
Na neki način, samo mnogo bolje. Odaberi bilo koje mjesto, bilo gdje, bilo koga iz svojih sjećanja i snova. Zaista si to zaslužio.
—Uh, zaista nemam pojma...
Razmišljaj koliko te volja. Tu gdje si sada, nema ni žurbe ni vremena.
— No dobro, našao sam se u tom šašavom snu, a tu su i svi ti dečki što čekaju u limbu. — Jake zastade u mislima. — Ali pogodba važi i dalje, ha? Hoću reći, ako Sotona zasere motku, da svi ti piloti idu sa mnom?
Pogodba je pogodba. Ona važi i dalje.


u sred ničeg

— Život je bez izazova prilično pust, zar ne?
Da.
— I nije baš tako teško predvidjeti gdje ćemo biti u budućnosti. Hoću reći, već smo otkrili nekakve oblike života na par planeta, a otkako je program CETI pokupio one signale s Alfa Centaurija... Hoću reći, neće proći još dugo, a na Zemlji bi mogli imati goste.

To ima veze s mozgom, Jake.
— Evo kako ja gledam na to, svemir je prilično gadan kvart u tri sata ujutro, i mada u njemu možda i postoje anđeli, uskrsnog zeke sasvim sigumo nema.
To nam je poznato.
— I tako ćemo svi mi, svi ljudi sa Zemlje, trebati nekoga, nekakvu ekipu, koja će nas braniti.
Tako to obično biva. Kao što znaš, mi pomažemo onima koji sami sebi pomažu.
— Zvuči mi pošteno. Ok, imam ga. Moj zahtjev...
Samo naprijed, Jake.
— Ja sam pilot-lovac. A to su i ostali momci... moji momci... u limbu. Oduvijek smo spremno stavljali glavu u torbu i jaja na panj. Mi vjerujemo u ljude, u sve ono što tvori ljudski rod. I kao piloti-lovci morali bismo moći braniti ono...
Jake, ostani pilot-lovac, ne miješaj se u politiku. "Skrati priču", kako bi ti to rekao.
Na zapovijed. Oprostite — rekao je Jake i nastavio. — Pretpostavljam da bi se to moglo dogoditi oko godine dvije tisuće i neke. Ostaje nam, dakle, dovoljno vremena da projektiramo i napravimo nove letjelice, i da dečke istreniramo na novim sustavima i uvježbamo u novim taktikama. Nazvat ćemo to... no dobro, o imenima ćemo kasnije. Ali želio bih da naše glavne baze budu u Tihu, Ptolomeju i još nekoliko takvih kratera...
Siguran si da želis baš to?
Ma vraga! — nasmijao se Jake. — Ali je to najbliže meti.
Zbogom, Jake. Ti si prava ljudina...
— Zbogom. Ja...
Veza se prekinula.

* * * * * * * * * * * *

Brigadir James Corwin, iz Zemaljske udarne grupe 1, stacionirane u bazi Tiho, podigne ruku, baci pogled lijevo i desno, a onda rukom u rukavici zapumpa gore-dolje. Kaciga mu je već čvrsto počivala na ojastučenom osloncu za glavu iznad leđnog oslona pilotskog sjedala. Katapult je zabrujao zvukom od kojeg su mu začegrtale kosti i zacvokotali zubi, i trenutak kasnije već je jezdio dugom tračnicom iznad mjesečeve površine, pognan silovitim elektromagnetskim izbojem. Bez ijednoga zvuka, bez ijedne plamene iskre, Jake je strahovitom brzinom zaplovio s Mjesečeve površine. S obadvije strane nalazili su se redovi Lockheed-Suhojevih lovaca tipa Apex, spremnih na paljenje svojih teoimplozijskih motora.

aerospace drajveri jašu opet

Otkočite oružje — reče Jake u mikrofon u kacigi.
Preko instrumentalne ploče jurnuše svjetla. Svi su bili spremni. U kacigi se začu glas.
Brigadiru Corwin, potvrđujemo kontakt. Glavna bojna flota prošla Saturnovu orbitu, udaljenost šest astronomskih jedinica, kubni vektor devet, delta, zulu. U savršenom ste položaju za udar po snagama Alfanaca.

— Potvrđujem prijem — odgovori Jake mirno kontroli leta.
    On
i njegovi ljudi, svi ti piloti lovci, bili su sada prekaljeni aerospace drajveri, spremni za stupanje u prvi borbeni kontakt s neprijateljem u svemiru. Bit će to divlji i užasni boj, a životi milijardi ljudi ovisit će o njegovu ishodu. Zapita se kako će izgledati abordaža na admiralski brod Alfanaca. Upravo je nevjerojatno kako je na kraju sve ispalo, pomisli Jake, jer tko je ikad mogao i zamisliti da će dominantni oblik života na Alfa Centauriju imati rogove i rep...

 

© Copyright: Martin Caidin "There are no Fighter Pilots Down in Hell"
Prijevod: Predrag Raos
Recenzija prijevoda: Tino Jelavić


JeT_Manga @ 15:51 |Isključeno | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 24, 2007

Kao što to zkgf Manga svojedobno kaza u jednom ranijem članku, svemirski letovi danas su zagazili u potpuno novu dimenziju razvitka. Unatoč najavama novih planova državnih svemirskih agencija u Americi, Rusiji, Europi, Japanu i Kinu, glavnu prevagu po tom pitanju donijeli su privatnici. Privatna svemirska industrija proizvela je raketoplan "Space Ship One", kojim su ostvareni prvi privatni suborbitalni letovi, dok je nekolicina svemirskih "turista" boravila u orbiti na Međunarodnoj svemirskoj postaji - ISS. Za 2008 godinu takve letove najavljuju i druge tvrtke, dok tvrtka "Virgin Galactic" planira započeti sa komercijalnim suborbitalnim letovima. Istodobno, navedena privatna industrija razvija i nove komponente neophodne za dublje skokove u svemir. Jedan od njih najavljuje još za svoga života izgraditi i hotel u orbiti. Međutim, taj novi svemirski trend nije popraćen odgovarajućom zakonskom legislativom. Navedeno sam najbolje osjetio na vlastitoj koži registrirajući tvrtku JET MANGA d.o.o. za svemirski prijevoz i usluge.

Sve to, biti će razmatrano tijekom međunarodnog foruma na temu "Ljudski boravak u svemiru", koji se kao dio ovogodišnjeg Dalmatinskog svemirskog ljeta, održava u Splitu od 24-26. kolovoza 2007. Kroz seriju javnih predavanja u tom periodu, astronaut Dr. Edward T. Lu i kozmonaut Valery I.Tokarev pričati će o svojim iskustvima u svemiru, kao i glavnim problemima s kojima se ljudi susreću u osvajanju svemira. Rus je pilotčina sa 3000 sati naleta, a prvi put je poletio "gore" sa STS-96 Discovery 27. svibnja do 6. lipnja 1999. Šest godina kasnije doveo je Soyuz i postao član Ekspedicije-12 na ISS u trajanju od 30. rujna 2005 do 8. travnja 2006, pričem ostvaruje 11 sati svemirske šetnje, te ukupno 189 dana u svemiru. Amer prvi put polijeće u misiji STS-84 Atlantis 15-24. svibnja 1997, nastavlja sa STS-106 Atlantis 8-20. rujna 2000 (sa 6-satnom svemirskom šetnjom) i konačno sudjeluje u Ekspediciji-7 na ISS od 25. travnja do 27. listopada 2003, ostvarivši ukupno 184 dana u svemiru. Više o njima, rasporedu i temama predavanja pogledajte na sljedećoj web-stranici.

uvodna presica

Naravno, zapovjednica postaje Andreja i zkgf Manga od 12. veljače 2006 do danas ostvarili su više od 550 ili godinu i pol dana boravka na svemirskoj postaji 012 STATION. Mangina nazočnost forumu motivirana je u prvom redu zbog razmjene svemirskih iskustava sa kolegama aerospace drajverima. Doduše naše područje su međuplanetarna putovanja, ali zažmirit ćemo na njihov nedostatak tih iskustava. Stoga, slobodno se podsjetite svih ovdje izloženih korporativnih materijala o problemima s kojim se ljudi susreću tijekom leta otvorenim svemirom ili otvarajte temu po temu:

Opasnosti otvorenog svemira
Doze i učinci radijacije
Sustav za održavanje života
Umjetna vs. mikrogravitacija
Izolacija + zatočeništvo posade
Medicinski izazovi međuplanetarnog leta
Nastanjivost posadnog prostora
Upravljanje krizama u svemiru
Unutrašnje krize posade
Misija Mars - zaključak


JeT_Manga @ 14:21 |Isključeno | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 30, 2007

Zaključak u svezi ljudskog čimbenika tijekom dugorajnih svemirskih letova nameće se sam po sebi. Ljudski čimbenik je vrlo osjetljivo, ako ne i najvažnije pitanje pri provedbi ljudske misije za Mars. Taj čimbenik i očekivane psihičke poteškoće vjerojatno neće usporiti ljudsko istraživanje Marsa, budući potraga za rješenjima upravo počinje. Odabir posade temeljit će se na fizičkim, psihičkim i socijalnim značajkama, ali ne samo u cilju odabira učinkovitog pojedinca koliko potrage za međusobno kooperativnim pojedincima koji mogu formirati učinkovitu grupu. Znači problem odabira posade neće biti toliko zaokupljen pronalaskom ljudi odgovarajućeg ponašanja, koliko na pronalska ljudi čije ponašanje interaktivno utječe na učinkovitost cijele posade. To se upravo sada istražuje u sklopu projekta Europske svemirske agencije (ESA) pod nazivom Mars 500. Rok za prijavu je 30. kolovoza 2007, a zainteresirani mogu downlodati obrasce za prijavu ovdje. A oni koji su spremi zatvoriti se u metalni kontejner na godinu i pol dana, imat će dnevnicu od 120 EUR tj. do kraja projekta mogu zaraditi 62.400 EUR. Prije tog glavnog 520-devnog projekta održat će se dva kraća po 105 dana. Ako ništa drugo, to je puno bolja dnevnica od onih 80-100 EUR koje naši vojnici trenutno zarađuju u Afganistanu.

tri mjeseca ili godinu i pol u kontejneru...

    Osim navedenog, potrebno je provesti značajna istraživanja na području radijacije, hipogravitacije i učinku izolacije/zatočeništva. Biološki učinci radijacije primljene na ruti, na površini Marsa i za slučaj prekida leta moraju biti precizno utvrđeni. Zbog uklanjanja negativnih posljedica dugotrajne hipogravitacije, treba uspostaviti Zemljinu gravitaciju, uz korištenje dužih poluga i manjeg broja okretaja. Povećanje troška misije zbog toga iznosi 5-15%, zavisno o tipu vozila i primjenjenoj vrsti kočenja u Marsovoj atmosferi. Istodobno potrebno je prikupiti još znanja o učincima hipogravitacije, čime bi se osiguralo preživljavanje posade u slučaju otkaza 1g sustava i uspješnije nosilo sa smanjenom gravitacijom na Marsu. Konačno, psihološke posljedice izolacije i zatočeništva treba smanjiti s pažljivim odabirom članova posade, pažljivim dizajnom posadnog prostora, dok zadaće posade moraju biti pažljivo isplanirane i omogućene. Više informacija o očekivanoj ljudskoj misiji na Mars 2033, možete potražiti i klikom na sljedeću sliku.
plan leta ukratko
JeT_Manga @ 08:59 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, srpanj 28, 2007



Back to space. Za sad zaključujemo prethodnu temu, a o njenoj provedbi bit će te pravodobno izvještavani. Dakle ovim putem pozivam sve ranije (samo)deklarirane stručnjake i poznavatelje problematike, da se uključe u komentiranje i argumentiranu diskusiju na temu:

Što neke "pilote" *ebe u glavi? Hr-jal ili nedostatak jaja?

Unutrašnje (mentalne) krize: Ova vrsta kriza možda se ne čini kritičnom u usporedbi s vanjskim fizičkim ugrozama, ali one mogu biti jednako pogubne po misiju. Tijekom dugotrajnih letova najčešće uočena psihička posljedica po posadu, jest depresija tijekom koje pogođeni pojedinac gubi volju za rad s drugim članovima posade i vanjskim svijetom općenito. Prevencija depresije tijekom dugotrajnih letova, primarno počiva na kvalitetnom izboru posade. Izbor emotivno stabilnih ljudi, koji su u stanju izvoditi predviđene zadaće u stresnom okružju bez osobne dezintegracije, najbolja je politika za izbjegavanje unutranjih kriza. No kako bilo, selekcija sama po sebi vjerojatno neće ukloniti sve moguće psihičke probleme i oboljenja. Stoga na brodu mora postojati odgovarajuća psihoterapija i psihotropne droge, kao neophodna sredstva za nadvladavanje internih kriza. Isto tako, medicinski časnik posade treba biti obučen i za djelovanje na psihološkom području.

Tijekom misije na Mars, Zemlja neće biti vidljiva tijekom većeg dijela putovanja. Posada će prvi put u povijesti, zaista presjeći pupkovinu sa Zemljom. Učinak toga po posadu je još uvijek nepoznat. Među mlaznim pilotima koji lete noću na velikim visinama, ponekad se zna pojaviti fenomen poznat pod nazivom odvajanje (break-off), koji uzrokuje strah. Svi ti fenomeni dijele zajednički čimbenik odnosno sličnost u općem osjećaju izolacije, karakteristične za zatvorena i izolirana okruženja. Nije poznato hoće li prolongirana ili potpuna nemogućnost Zemljine vidljivosti uzrokovati i pojačati pojavu tih efekata.

Ovako to izgleda u praksi. Samo točkica na marsovskom nebu...

Sljedeće područje za brigu je eventualna smrt, ozbiljna trauma ili hiperbarična paraliza člana posade. To bi bilo izrazito traumatično iskustvo za preživjele članove posade. Stoga se mogu očekivati njihove komplicirane reakcije kao posljedica činjenice da trenutni okret broda prema zemlji nije moguć zbog ograničenja misije poput gravitacijskih, operativnih, te ograničene zalihe goriva. U skladu s tim unaprijed se mora riješiti pitanje postupka u slučaju smrti člana posade. Da li posmrtne ostatke treba sahraniti u svemiru, na Marsu ili po povratku na Zemlju?

Sa ili bez specifičnostima svemirskog okruženje, nema dvojbe oko pojave nekih oblika psihičkih oboljenja tijekom dvo ili trogodišnje misije među najvjerovatnijom šesteročlanom posadom. Zato se moraju odraditi temeljne pripreme za suzbijanje očekivanih psihičkih oboljenja.

JeT_Manga @ 11:02 |Isključeno | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 23, 2007
        Dosadašnje Rusko (Sovjetsko) i Američko iskustvo u dugotrajnim svemirskim letovima bilo je poučno, kao i iskustva iz sličnih situacija. U polarnim istraživačkim postajama zabilježeno je više razina sukoba, uključujući čak i fizičku agresiju. Na nuklearnim podmornicama zabilježen je veći stupanj od uobičajenog pojavljivanja depresija, neprijateljstava i fizičkih sukoba između članova posade. Opasnost je svojstveno povezana sa svemirskim letovima, a sve povezano s opasnošću prirodno generira osjećaj straha. Strah predstavlja kompleksan fenomen kao dio ljudskog odgovora na takve situacije, koje mogu izazvati krizna stanja među članovima posade. Takve krize mogu rezultirati s ozbiljnim ili čak životno opasnim posljedicama. Stoga je vrlo važno da zapovjednik svemirskog broda takve situacije zadrži pod kontrolom koristeći krizni managament ili upravljanje krizama.  

Temeljno razlikujemo dvije vrste kriza:

a) Krize uzrokovane vanjskim čimbenicima poput veće radijacijske oluje ili udara meteorida.

b) Krize uzrokovane s unutarnjim čimbenicima poput primjerice medicinskih problema ili ozbiljnih psiholoških poremećajima na palubi.

tijekom kriza na međuplanetarnom putovanju posada je sama

        Vanjske (fizičke) krize: Kvalitet zapovjednika se očituje upravo tijekom kriznih situacija. Njegove zapovjedne kvalitete u kombinaciji sa specijaliziranim znanjima presudne su za opstanak cijele posade. Ekspertni sustavi na svemirskom brodu moraju služiti rješavanju tehničkog dijela problema. Paralelno sa prikazom navedenog, vođenje i zapovijedanje bi trebalo biti uspješno. Nakon prolaska krize, vrlo je važno povratiti moral posade. Osim toga, svi članovi posade moraju biti pojedinačno dobro obučeni u kontroliranju straha i suočavanja s kriznim situacijama.

JeT_Manga @ 08:38 |Isključeno | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 19, 2007
        Dok čekamo rezultate istrage prethodne zrakoplovne nesreće, vraćamo se našoj užoj specijalnosti tj. problemu svemirskih putovanja. Pojam nastanjivosti odnosi se na razinu zamjetljive prihvatljivosti prostora. Pojam istodobno obuhvaća standarde kvalitete potpore posadnog zdravlja i dobrobiti tijekom službe i vremena izvan službe. Temeljna razina nastanjivosti bavi se s izravnim elemenitima okružja poput temperature, buke, osvjetljenja itd., koji uvelike utječu na ljudsko fizičko stanje tijekom dugotrajnog leta. Iskustveno se pokazalo da s protokom vremena, pogubni učinci izolacije i zatočeništva, uzimaju svoj danak. Uz ograničenja koja postavlja međuplanetarna misija, čovjek će se morati prilagoditi specifičnom okruženju. Stoga je neophodno unaprijed izvršiti pravilni odabir unutrašnjeg prostora, dekoracije, rasvjete, mirisa, buke itd. Dekoru i rasvjeti je do sada bilo pridavano malo pažnje tijekom dizajniranja svemirskih letjelica, ali dugotrajniji svemirski letovi daju razlog povećanju interesa za navedeno.

ovako to izgleda u praksi 

Problem onečišćenja zraka tj. zadaha u svemirskim letjelicama bio je do sad uvelike zanemarivan, pogotovo jer se u uvjetima mikrogravitacije čestice se ne sliježu i ne čiste lako. Kao i tijekom ranijih svemirskih letova, trebat će pažljivo provesti detaljne toksikološke studije u svezi moguće kontaminacije staništa posade. Učinci buke su također vrlo važni. Zamor i neprijatni aspekti buke u kombinaciji sa individualnom osjetljivošću na istu, čine ovaj parametar posebno značajnim. Rješenje nije u jednostavnoj eliminaciji svih zvukova, već u kontroli neželjene buke. Osim navedenog, jedan od glavnih problema kod nastanjivosti prostora je potreba za privatnošću. Treba postići balans između prisile združenog djelovanja tijekom službe i želje za privatnošću izvan nje. Potreba za privatnošću može se djelomično zadovoljiti sa stvarima u privatnom vlasništvu, osobnim prostorom odvojenog zastorom ili pregradom, te nošenjem individualne odjeće. Obećavajući način smanjenja stresa u svemirskom okruženju jest uvježbavanje pojedinaca u suočavanju sa pojedinačnim stresorima u simuliranom okruženju prije dugotrajne svemirske misije.

    To se upravo sada provodi u sklopu projekta Europske svemirske agencije (ESA) pod nazivom Mars 500. Rok za prijavu je 30. kolovoza 2007, a zainteresirani mogu downlodati obrasce za prijavu ovdje. Naravno, sudjelovanje u takvim simulacijama bilo bi ispod naše razine. Ipak naša postaja funkcionira već godinu i pol dana u realnom svemirskom okružju. Uostalom, javit će se oni nama sami, čim zapnu.

JeT_Manga @ 20:43 |Isključeno | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2007

...ili ti ga time-frame za polijetanje korporativnog interceptora sa doka postaje, određen je još prije dva mjeseca. Točno za subotu 30.6.2007. Kako i priliči u takvim situacijama, bilo je potrebno izvršiti planiranje, pakiranje, provjeru, utovar, provjeru sustava i na kraju predlansirno odbrojavanje. Precizan plan je donesen tjedan dana pred lansiranje uz neke manje nadopune u međuvremenu. Tako je 42% pakiranja izvršeno jučer, 47% se provodi danas, a preostalih 11% završavamo sutra. Zadnje pakiranje provodi se paralelno s provjerom, utovarom i provjerom putnih sustava. Odbrojavanje je predviđeno za 15:00 (GMT-1h) po postajinom vremenu, ali prioritet ipak ima završetak operacija na svemirskoj postaji 012 STATION. Svi posjetitelji postaje prethodno moraju biti otpravljeni prema njihovim vlastitim letjelicima i lansirani kroz odgovarajući vremensko-podprostorni procijep. Dok zapovjednica svemirske postaje Andreja, bude izdavala zapovjedi djelatnicima u cilju provedbe navedenog, zapovjednik galaktičke flote Manga izvršit će utovar tereta na korporacijski interceptor i proći predlansirne protokole i provjere sustava sa svemirskim kadetima.

korporativni interceptor na ruti 

Unatoč svakodnevnoj obuci u svemirskoj akademiji, obuka koju kadeti prolaze sa zapovjednikom flote je nezamjenjiva i presudno će određivati njihove buduće živote. Upravo tu se stječu temeljni životni postavi koji kasnije oblikuju njihovu agilnost i utječu na prenošenje naučenog. Znači podbacimo li u obuci kadeta, istu grešku će kasnije prenijeti i oni na svoje kadete. U skladu s navedenim provodi se i ljetna obuka kadeta u matično-matričnoj ćeliji zapovjednika flote na planetu koji svoju nešto topliju klimu može zahvaliti bližoj orbiti unutar sunčevog sustava. Znači cilj putovanja je nastavak praktične kadetske izobrazbe unutar flote tj. njihovo upoznavanje s protokolarnim navadama koje se prenose već naraštajima letača, drajvera, pilota i upravljača svemirskim plovilima. S maksimalnom brzinom korporativni interceptor udaljenost od postaje do planeta prevaljuje za 3 sata, dok putovanje krstarećom brzinom traje cca 3,5 do 4h. Putna brzina određuje se zavisno od kašnjenja lansiranja. Možemo reći kako je putna brzina upravo proporcionalna odstupanju od očekivanog vremena lansiranja T. No u svakom slučaju, detaljnije izvješće o provedbi putovanja slijedi...

JeT_Manga @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 27, 2007

 Medicinska iskustva stečena tijekom Američkog i Ruskog istraživanja svemira, nameću visoku vjerojatnost pojave zdravstvenih problema tijekom dugotrajnih svemirskih misija, koje su vrlo slične situacijama boravka na Antartiku, podvodnim staništima, podmornicama i sl. Najveći problem međuplanetarnog putovanja je ispadanje iz stroja i nesposobnost člana posade. To može biti posljedica izlaganja radijaciji, otkaza opreme za održavanje života, bolesti, ozljede, bubrežnog kamenca ili dekompresijske bolesti. Zdravstveni i stomatološki sustav potpore na međuplanetarnim letovima mora omogućiti preventivno, dijagnostičko i terapeutsko djelovanje prema svim članovima posade. Stoga međuplanetarna letjelica mora biti opremljena odgovarajućom medicinskom i stomatološkom opremom za hitne situacije, zdravstvene preglede i time postignuta odgovarajuća razina zdravstvene autonomnosti. Ovakva medicinska samodostatnost je esencijalna iz razloga što nije moguće brzo spašavanje i povratak na Zemlju, bolesnog ili ozljeđenog člana posade. Isto tako imajući u vidu i komunikacijsku zadršku, koja bi tijekom misije za Mars mogla iznositi i do 40 minuta, ishod hitnog zdravstvenog problema debelo će ovisiti o trenutnim kapicitetima, tamošnje medicinske opreme i izučenosti posade. Pristup savjetodavnim medicinskim strukturama na Zemlji, vjerojatno neće moći biti ostvaren na vrijeme. Stoga je vrlo izvjesna uporaba ekspertnih sustava s pohranjenim dijagnostičkim znanjem i medicinskim procedurama.

na putovanju kroz tminu

Učinkovitost i absorpcija lijekova u uvjetima hipogravitacije mora biti dobro dokumentirana, te odgovarajuće inkorporirana u terapeutske procedure. Absorpcija lijekova u uvjetima nulte gravitacije je povišena, pa bi isto tako mogla biti povišena i u uvjetima reducirane gravitacije. Podatke o absorpciji lijekova odnosno odgovarajućeg doziranja lijekova u različitim gravitacijskim uvjetima, mora se prije primjene precizirati. Navedeno će se ustanovljavati vjerojatno tijekom eksperimenata u Mjesečevoj bazi, a ti podaci će se koristiti tijekom  provedbe liječenja bolesti ili trauma u svemiru. Terapija će isto tako varirati zavisno o razini adaptacije tijela. Tijekom naseljavanja vanzemaljskih krajobraza, ozljede, stomatološki problemi i traume, mogle bi zahtjevati provedbu kirurških zahvata. Stoga se moraju uspostaviti kirurške procedure u uvjetima smanjene gravitacije. Idealne procedure mogu se razvijati i usavršiti u uvjetima smanjene Mjesečeve gravitacije i kao takve kasnije primjeniti u Marsovskom okružju. Ako zero-g putovanje bude izabrano za Marsovu misiju, odgovarajuće kirurške tehnike u uvjetima nulte gravitacije uspostavljat će se na ISS Freedom. U svakom slučaju prije provedbe ovog najdužeg putovanja u ljudskoj povijesti morat će se detaljno razraditi svi mogući medicinski scenariji, jer bi ozljeda, bolest ili izbacivanje iz stroja bilo kojeg člana posade predstavljali vrlo ozbiljnu ugrozu uspješnosti misije.

ISS će poslužiti kao laboratorij
JeT_Manga @ 08:48 |Isključeno | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, lipanj 15, 2007

 Osim hipogravitacije, izolacija/zatočeništvo tijekom međuplanetarnog leta mogu značajno utjecati na sposobnosti posade, slično kao što su utjecali tijekom ranijih Zemljinih orbitalnih misija. Nakon dugotrajnijeg izlaganja tim uvjetima, dolazi do degradacije interpersonalnih odnosa među članovima posade. Ruski znanstvenici nakon 30-dnevnog boravka u svemiru primjetili su poseban fenomen, koji se očituje pojavom neprijateljstva između članova posade, kao između posade i zemaljskog tima za potporu. Nakon tog perioda, članovima posade se počinje ne sviđati činjenica da su zatvoreni u malom prostoru i počinju reagirati na prisilno odsustvo od obitelji i voljenih. Tijekom 84-dnevne misije Skylaba, nakon nekih animoziteta između posade i zemlje, posada je zahtjevala i dobila 24-satni period radio-tišine tijekom kojeg nije bilo komunikacije između zemlje i posade postaje. Nakon četiri do šest mjeseci u svemiru, posada pokazuje zamor, pa njena produktivnost i radna učinkovitost opada. Ovaj zamor, kao rezultat dugotrajne izolacije i zatočeništva, smatra se najozbiljnijim potencijalnim uzročnikom neuspjeha međuplanetarne misije. Stoga je očigledno, kako posada mora dobiti određenu minimalnu razinu psihološkog fitnesa, kako bi se osigurao uspjeh misije. Prije realizacije međuplanetarne misije, neophodno je uvjeriti se u odabir i uvježbanost posade, zatvaranjem iste u izolaciju malene "limenke" od jedne do tri godine, čime će se postići minimalna stabilnost i psihološki fitnes posade. Ruski psiholozi osigurali su dobro isplanirane cikluse rada-odmora i emocionalne periode, kako bi održali moral i produktivnost na dugim svemirskim letovima.

sami u sred ničeg

Posebno učinkovitom se pokazala dvosmjerna TV komunikacija između astronauta i članova njihovih obitelji, znanstvenika i zemaljskih kontrolora. Međutim, ovakva razmjena bit će znanto umanjena već tijekom leta za Mars, jer će zbog ogromne udaljenosti signal kasniti i do 40 minuta. Stoga mnoge mjere psihološkog fitnesa, uspješno primjenjivane na dugotrajnim Ruskim letovima u Zemljinoj orbiti, postaju potpuno neprimjenjive kod međuplanetarnih misija. Istodobno, dosadašnje dugotrajne misije u Zemljinoj orbiti od posada nisu zahtijevale visoke performanse nakon slijetanja. Nakon dugotrajnog boravka, Sovjetske kozmonaute su rutinski odnosili na nosilima, što se ne može očekivati nakon međuplanetarnog leta. Psiho-fizičke značajke posade biti će krucijalne nakon dugotrajnog leta i slijetanja, jer će glavni cilj misije, istraživanje i uspostavu baze na drugom planetu, provoditi upravo posada. Posada će se također morati snaći i s možebitnim sletanjem na nepripremljen teren. Specifična briga u svezi posade vezuje se uz nemogućnost održavanja višeg krvnog tlaka, koji za posljedicu ima nesvjesticu u slučaju ustajanja na noge. Zbog toga, kao i zbog vestibularnih promjena, moguće je da posada po slijetanju na drugi planet uopće ne bude u mogućnosti hodati. Sigurnosni razlozi diktiraju period prilagodbe prije značajnijih aktivnosti na površini planeta, poput rukovanja dizalicama i drugom teškom mašinerijom ili upravljanja terenskim vozilima. Poduzimanje protumjera u borbi s negativnim učincima hipogravitacije i izolacije/zatočeništva preventivno djeluju na izazivanje katastrofalnih učinaka na izvedbu posade. Drugo pitanje je hoće li na izvedbu posadu isto tako utjecati naseljivost okoliša, sustavi za održavanje života, te upravljanje krizama i bolestima.

upravljanje teškom mehanizacijom na Marsu
JeT_Manga @ 08:12 |Isključeno | Komentari: 31 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007

Intenzivno istraživanje dugoročnog utjecaja mikrogravitacije na čovjeka otkriva sljedeće srčane i koštane probleme, koje se mogu očekivati na misijama u trajanju od 1 do 3 godine:

1) Kardiovaskularna dekondicija - pad srčanog tlaka, abnormalni srčani ritmovi i problemi uzrokovani zbog smanjene mogućnosti vježbanja.

2) Mišićna atrofija - isrpljenost, slabost, gubitak snage, slabljenje mišića/ligamenata, bolovi, nestabilnost itd.

3) Slabljenje kostiju - visoki nedostatak kalcija, hiperkalciurija - povećani rizik za bubrežni kamenac, povećani rizik koštanih prijeloma, dugotrajni oporavak koštane mase i mogući nepovratni koštani gubitak kao poslijeletni problem.

4) Neurološko-vestibularne promjene - svemirska mučnina, posturalna nestabilnost i gubitak ravnoteže kao poslijeletni problem.

5) Promjene na krvno-imunološkom sustavu i smanjenje mase crvenih krvnih zrnaca - uzrokuje mogućnost akutnije reakcije na traumu ili gubitak krvi nakon ozljede. Oporavak od ove takozvane svemirske anemije traje 4-6 tjedana nakon leta.

6) Fluidno-hormonalne promjene - smanjena razina elektrolita u fluidima, osjećaj začepljenja u glavi i sinusima.

Za neke od ovih posljedica protumjere su poznate, ali za pojmove navedene pod 1) i 2), te možda 3), još uvijek predstavljaju pojam "show stoppers" za boravak u bestežinskom stanjem u trajanju od tri godine. Efekti kratkotrajnog izlaganja bestežinskom stanju su do sada dobro upoznati i okarakterizirani, ali na području dugotrajnog izlaganja potrebno je još znanja, koje nije lako steći. NASA je započela istraživanja tih problema u sklopu svojih specijaliziranih središta - Specialized Centres of Research and Training. Istovremeno SAD i Rusija na International Space Stationu, planiraju provesti napredno istraživanje utjecaja hipogravitacije na ljudsko tijelo. Trenutni položaj ISS-a potrudio nam se u svom zadnjem postu dati i kolega-bloger Sadako's Apprentice.

mikrogravitacija u praksi

Kako bilo, sve probleme uzrokovane hipogravitacijom (osim onih vestibularnih) moguće je umanjiti rotiranjem svemirske letjelice u cilju proizvodnje umjetne gravitacije. Jedan od načina postizanja toga je rotiranje letjelice oko uzdužne osi, ali kod dosadašnjih dimenzija svemirskih letjelica zahtjevani broj okretaja ili rpm (rotation per minute) bi bio tako visok da bi astronautima konstantno bila muka. No ako bi svemirska letjelica bila povezana sa sličnom masom pomoću nekoliko kilometara dugačkim graničnikom, sve to bi moglo biti prevladano. U tom slučaju svega nekoliko rpm bi generiralo zemaljsku gravitaciju ili silu od 1g. Još značajnije od toga je postizanje konstantnog gravitacijskog vektora, bez kojeg bi posada imala stalni osjećaj podizanja i spuštanja u stomaku. Tijekom trogdišnje misije, ovo bi moglo biti neprocjenjivo. Posebice imajući u vidu da bi glavni fiziološki problemi jednostavno nestali s uvođenjem umjetne gravitacije, koja bi u idealnom slučaju postizala 1g sa ne više od 1 rpm. Tek u tom slučaju može se očekivati od astronauta siguran izlazak iz letjelice na površinu drugog planeta ili hod po površini Zemlje nakon povratka. Što to znači u usporedbi s nemogućnošću kretanja nakon dugotrajnog izlaganja utjecaju hipogravitacije ne treba posebno naglašavati.

Osim toga postavlja se i pitanje fizičke sposobnosti posade za izlaganje kočenju prilikom prilaska planetu. Nemogućnost astronauta da izdrže visoka opterećenja prilikom slijetanja na planet, mogu uvjetovati redizajn sletnog modula i stoga puno neučinkovitije sletne letjelice. No pravo je pitanje mogu li se nakon dugotrajnog izlaganja mikrogravitaciji, ljudi uopće prilagoditi recimo Marsovoj gravitaciji od 0,38g, te mogu li se prilagoditi opet na uvjete mikrogravitacije nakon dužeg boravka na tom planetu. Naime ljudsko tijelo u takvim uvjetima slabije gravitacije, vjerojatno neće moći povratiti sve funkcije, pa bi drugo izlaganje uvjetima hipogravitacije pri povratku moglo imati kumulativan učinak. S druge strane, preliminarne studije pokazale su kako bi realizacija rotacije posadnog modula od 1g pri 1 rpm, uvjetovalo povećanje cijene od 10% u odnosu na letjelicu s uvjetima nulte gravitacije. Osim toga sustav s umjetnom gravitacijom omogućio bi bolji rast biljaka za svježu prihranu posade tijekom misije. U svakom slučaju posljedice kratkotrajnog izlaganja bestežinskom stanju su dobro poznate i prihvatljive. Možda se za letove srednjeg trajanja, pokaže kako su i manje vrijednosti umjetne gravitacije prihvatljive. Koja bi se onda postizala uz manje troškove, na kraćim rotacijskim polugama, uz više rpm. Možda se na takvim letovima srednjeg trajanja pokaže kako je nekoliko sati rada ili spavanja dnevno unutar ugrađene centrifuge, sasvim dovoljno za neutralizaciju negativnih posljedica hipogravitacije.

JeT_Manga @ 08:16 |Isključeno | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, lipanj 8, 2007

Kao što je ranije obećano, danas slijedi nastavak priče o plovidbi svemirom tj. o tehničkim i medicinskim izazovima međuplanetarnog leta. Najvažniji, sustav za održavanje života unutar svemirskog plovila mora osigurati okruženje koje reproducira životne uvjete na Zemlji, uz vrlo male toleranse. Dugotrajna misija zahtijeva složen sustav za održavanje života s opsežnim recikliranjem i regeneracijom materijala tj. takozvani zatvoreni ekološki sustav. Glavni podsustavi sustava za održavanje života su:

  1. Kontrola okoliša; ventilacija, sastav i tlak zraka, uklanjanje vlage i zagađenja.
  2. Gospodarenje vodom; zalihe vode za piće i pranje, uklanjanje potrošene vode i pročišćavanje vode za ponovnu uporabu.
  3. Zalihe hrane; oprema za skladištenje i pripremu hrane, hranidbu i dijetu.
  4. Gospodarenje otpadom; skladištenje, uklanjanje i recikliranje otpadnih materijala, urina, fekalija, ostataka, prljavštine itd.
  5. Odijevanje i osobna oprema; normalna odjeća i zaštitno odijevanje za slučaj nužde (svemirska odijela);
  6. Smještaj; rad, spavanje, rekreacija, higijena i toalet.
  7. Kontrola zdravlja i sigurnosti; lijekovi, medikamenti, oprema za prvu pomoć i kiruška oprema.
  8. Kontrolni uređaji; kontrole i alarmi sustava za održvanje i sustava za kontrolu zdravlja i sigurnosti.

Sustav za kontrolu okoliša određuje temperaturu, vlažnost, sastav i omjer plinova koji čine atmosferu svemirskog broda. Kako bi se izbjegli mogući fiziološki problemi, nužno je postizanje smjese i omjera plinova ekvivalentnih Zemljinoj atmosferi na nivou mora. Inertni plin kao što je dušik, mora se uključiti unutar brodske atmosfere. Tako možebitne fiziološke posljedice dugotrajnog izlaganja atmosferi s 100% udjelom kisika neće doći do izražaja, jer će se isti koristiti samo kratkotrajno u svemirskim odijelima. Potrošnja kisika varira od čovjeka do čovjeka i od dana do dana, zavisno o zahtjevima misije. Prosječna potrošnja se kreće od 0.84 do 0.99 kilograma kisika dnevno. Osim navedenog pri izračunu potrebite količine kisika koja se nosi kao teret, treba imati u vidu kako je iz ugljičnog dioksida moguće izvući do 90% kisika. Isto tako kabinsko curenje nije veće od 1% volumena kabine dnevno.

popravci na letjelici u otvorenom svemiru

Gospodarenje vodom počiva na prosječnom unosu od 2.6 kg/dnevno po čovjeku, od čega se 1.4 kg ispušta u urinu i 1.1 kg putem disanja. Ostatak od 0.1 kg otpada na vodu u fekalijama, međutim reciklaža vode iz fekalija se ne provodi.

Zalihe hrane određuju se prema činjenici da većina Zemaljskih dijeta, potpuno zadovoljva čovjekove potrebe u svemiru. To vodi do oko 0,6 kg suhe hrane po danu koja osigurava oko 13400 joulesa (3200 cal). Razvoj smrznute, dehidrirane hrane minimalizira skladišne zahtjeve. Ipak pri izračunu količine hrane koja se nosi, mora se uzeti u obzir i veća potrošnja. Isto tako u obzir treba uzeti i mogućnost vlastitog uzgoja biljaka, koje ujedno doprinose i proizvodnji kisika.

Kontrola kontaminacije posebno će motriti koncentraciju tvari koje predstavaljaju potencijalno otrovne ugroze u sklopu recikliranja atmosfere, vode i čvrstog otpada. Postoje mnogi izvori takvih otrovnih plinova, kao što su rad opreme, razgradnja organskih spojeva i sl. Primjerice, termalna razgradnja teflonske žičane izolacije unutar svemirske letjelice može ispustiti otrovne plinove i ultra fine čestice, koje su nadražujuće i predstavljaju moguću ugrozu po živote posade. Sustavi za recikliranje vode koji koriste jod za dezinfekciju, mogu podići količinu joda u nusproduktima, što će imati potencijalno isrpljujući i dugoročno gledano negativan učinak na zdravlje posade. Takvo produženo izlaganje malim količinama toksina, može uzrokovati promjene u ponašanju. Zato je u cilju spriječavanja dotoka poznatih kontaminata, neophodan sustavan i pažljiv nadzor atmosfere svemirske letjelice s plinskim kromatografom ili masenim spektrometrom.
Stoga se p
odrobno mora istražiti procjena pada produktivnosti astronauta, izračun uspješnosti misije, modeliranje rizika, prijetnje po život i dugoročno zdravlje, a kako bi pomogli u izboru kontrolnih i ublažavaućih mjera, te donošenja svrsishodnih odluka s prihvatljivim razinama rizika.

JeT_Manga @ 10:12 |Isključeno | Komentari: 31 | Prikaži komentare
petak, lipanj 1, 2007

Nuklearno zračenje svih vrsta može se mjeriti u grayima, koji odgovaraju 1 jouleu energije apsorbiranih po kilogramu tkiva. Stara mjera bila je rad, a 1 rad bila je energija u stotinama ergova izgubljenih od čestica, dok penetriraju 1 cm materijala, najčešće aluminija. Tako možemo reći da je 1 rad = 100 erg/gram, a 100 rad = 1 gray. Biološki učinak radijacije određuje se na temelju čimbenika, koji pri izračunu u obzir uzimaju biološku štetu različitih vrsta radijacije. Različiti oblici radijacije imaju različiti utjecaj na ljudsko tkivo i organe za proizvodnju krvi, a te promjene se izražavaju varijablom Q. Kad se Grey pomnoži sa čimbenikom učinka Q dobija se mjera sievert (stara mjera je bila rem, a 100 rem = 1 sievert). Najvažniji čimbenik predstavlja doza koju prime organi za proizvodnju krvi, jer je leukemija najčešća bolest koja se povezuje s radijacijom.

Tijekom misije Skylaba u trajanju od 84 dana, izračunato je kako su organi za proizvodnju krvi primili dozu od 79.4 mSv (millisieverts). Očne leće astronauta primile su 128.3 mSv and cataracts are a consideration. dok im je koža primila 178.5 mSv. Inače kratkotrajno izlaganje dozi od 3450 mSv je smrtonosno za 50 % ljudi. Radijacija je se bolje podnosi ako se prima tijekom dužeg perioda, ali njeni učinci su kumulativni. NASA je odredila ograničenja radijacijske doze za oči, kožu i unutrašnjost tijela, prema preporuci US National Council on Radiation Protection and Measurements. Tijekom 30-dnevnog leta dozvoljeno je primiti 250 mSv u unutrašnjost tijela, 1000 mSV u oči i 1500 mSv na kožu. Godišnji limiti po istom iznose 500, 2 000 and 3 000 mSv, dok limiti tijekom karijere astronauta iznose  1000 - 4000 ili 4000 - 6000 mSv. Pritom se muškarcima dozvoljava prijem veće količine zračenja, budući su manje podložni radijacijski induciranom raku dojki i štitnjače. Osim toga zbog kraćeg očekivanog životnog vijeka, kod muškaraca je manje vremena za razvitak raka. Karijerni limiti uzračunati su tako da pružaju najviše 3% vjerojatnosti za smrt od raka induciranog zračenjem.

samo plamen raketnih motora u tmini

Tijekom misije koja bi trajala 3 godine izvan zaštitne Zemljine magnetosfere, astronauti bi primili oko 1000 mSV ako bi se Sunce ponašalo unutar srednjih vrijednosti. Međutim, na brodu mora postojati i neka vrsta skloništa u slučaju većih Sunčevih erupcija. Mnogo znanstvenika vjeruje kako je opasnost od radijacije još veća od prikazane, pa dizajn međuplanetarnih brodova mora omogućiti veće brzine kako bi putovanja bila u unutar prihvatljivih vremenskih okvira. Ovo uzrokuje još jedan radijacijski problem, jer putovanje već sa 0,05 brzine svjetlosti i sudaranje sa međuzvjezdanim plinom, proizvodi nuklearne reakcije na samom brodu, stvarajući tako gama zrake i neutrone u smrtonosnim dozama. Zaštita ne smanjuje samo količinu zračenja u unutrašnjosti borda, već mjenja i njegovu prirodu. Tako aluminij debljine 10cm, odbija većinu teških iona, pa se rezultirajuće zračenje kroz njega sastoji od sekundarnih čestica poput neutrona. Svemirski brod sa aluminijskom oplatom debljine 7,5 cm, smanjuje godišnju dozu od 500 na 350 mSv, što je debelo unutar NASA limita. Sunčane erupcije iz 1972 bi bez zaštite prouzročile 10000 mSV, ali s brodskom oplatom od 9 cm aluminija to bi se smanjilo na svega 400 mSv. Isto tako žitelji lunarne kolonije, prekrivene s 2 metra mjesečevog tla, primili bi godišnju dozu od samo 50 mSv.

Iz svega navedenog proizilazi potreba za provedbom opsežnih istraživanja utjecaja radijacije na životinje, kako bi se uvjerilo da izlaganje teškim atomskim česticama neće uzrokovati neprihvaljive učinke po međuplanetarnu misiju. Pritom se prvenstveno misli na učinak zračenja na funkcioniranje mozga i nervnog sustava, a ne na indukciju raka i genetičke posljedice. Pažljivim dizajnom svemirskog broda navedeni problemi se mogu smanjiti, a zračenje zadržati u granicama prihvatljivosti. Sve to zahtijeva opsežne znanstvene studije o utjecaju zračenja na čovjeka provedene od timova biologa, liječnika i psihologa. No i bez toga jasno je kako će profesija astronauta u buduće biti još riskantnija profesija, povezana sa opasnostima radijacije, gubitkom kalcija iz kostiju i slabljenjem srčanog mišića. Sve navedeno u kombinaciji sa situacijom iz koje nema bijega tj. mogućnosti spasa, postavlja pred astronaute na međuplanetarnim misijama poseban emocionalni stres.


JeT_Manga @ 12:00 |Isključeno | Komentari: 33 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 30, 2007

    Planiranje međuplanetarnog leta sa ciljem nastanjivanja drugog planeta mora uključiti detaljnu studiju o izboru posade, sustava za održavanje života, zdravog okoliša te upravljanja s kriznim sitacijama i bolestima. Nastanjivanje drugog planeta, kao i dugotrajni svemirski letovi, mogu utjecati na posadu s iscrpljivanjem, ozljedama i mogućim fatalnim ugrozama. Neke od tih fatalnih ugroza uključuju radijaciju, hipogravitaciju, boravak u zatvorenom prostoru, izolaciju, izlaganje otrovima i poseban stres zbog provedbe zadaće. Stoga je neophodno povećati postojeće ljudsko znanje o tim ugrozama, kao i njihovim učincima na ljude, a sve kako bi se osigurala visoka vjerojatnost uspjeha zadaće. Određena razina rizika tijekom planiranja interplanetarne misije, ne može se u potpunosti otkloniti i negirati. Stoga se takve misije mogu oprezno označiti s razinom rizika, koja se kreće oko 3% za katastrofalni ishod. Najbolji način upravljanja razinama rizika misije, je potpuno razumijevanje okružja i uvjeta u kojima se provodi misija, te kako će oni i okolina utjecati na ljude. Prva nepoznanica s kojom s susrećemo je radijacija u svemiru, kao i zaštita od istog. Naime, Zemljina magnetosfera i atmosfera štite život u blizini ili neposredno na površini planeta, od štetnog utjecaja zraka i čestica. Za čovjeka u svemiru, najveću ugozu predstavljaju tri sljedeća temeljna tipa radijacije.

već u ovom stoljeću nas čeka put u nepoznato

Zarobljeno Van Allenovo pojasno zračenje (Van Allen trapped belt radiation) sastoji se većinom od elektrona. Na visini orbitalnog leta Space Shuttlea, njihovi energetski nivoi su niski i čestice većinom ne probijaju svemirski bord. Na visinama, između 400 i 500km, broj čestica koje probijaju svemirski brod je takav da predstavljaju prihvatljiv rezultat za zadaću trajanja od 7 mjeseci. No, vršna razina ovog zračenja očekuje se na visinama tj. udaljenostima od površine Zemlje između 3000 i 22000 kilometara. Čovjek nije dobrodošao gost na tim udaljenostima i prolazak tim visinama mora se provesti što brže. Osim toga, na takvim međuplanetarnim letovima posada e izložena i svemirskom ili GCR zračenju (Galactic Cosmic Radiation), kao i Sunčevom ili SR zračenju (Solar Radiation).

Galaktičko svemirsko zračenje i svemirske zrake su najenergetskije, pa imaju najveći intenzitet. Sastoje se najvećim dijelom od fotona i jezgri atoma Helija. Supernove se smatraju izvorima svemirskih zraka, koje nastaju zbog nepravilnosti magnetskih polja, slično kao što funkcioniraju naši čestični akcelaratori na Zemlji. One imaju malu 1%-nu učinkovitu frakciju visokoenergetskih teških čestica poput ugljika, kisika, neona i željeza. Štit protiv takvih visokoenergetskih čestica zahtjeva materijale veće gustoće, što za posljedicu pak ima nastanak sekundarnih čestica, od kojih su najopasniji neutroni. Tako pored izravnog utjecaja na posadu svemirskog broda, čestice svemirskog zračenja mogu se sudarati s atomskim jezgrama brodske strukture, proizvodeći nabijene čestične elemente i dubokoprodiruće neutrone, koji dodatno povećavaju postojeću dozu radijacije. Testiranja su pokazala da teške čestice neće prouzročiti neizbrisive učinke, iako uzokuje sjedenje kose.

Sunčevo zračenje je najpogibeljnije od svih zračenja u otvorenom svemiru, a nastaje zbog dugačkih protonskih izboja koje proizvodi Sunce tijekom perioda intenzivnih aktivnosti. Sunčeve baklje traju svega po nekoliko dana, ali su potpuno nepredvidive. No, intenzivna Sunčeva baklja može prouzročiti više energetskih čestica u nekoliko sati, nego svemirsko zračenje može u deset godina. Između misija Apollo 16 i 17, zabilježene su velike solarne erupcije, a koje su mogle značiti propast, da su se dogodile tijekom hoda po Mjesecu. Plan po kojem su se astronauti trebali prekriti mjesečevim tlom, označen je kao posljednja očajnička mjera za spašavanje. No, budući su većina bakljinih čestica u stvari protoni, desetak centimetara mjesečeva tla trebalo bi upiti gotovo sve, osim nekoliko energetski najnabijenijih čestica. Ipak, pošto je nepouzdanost podataka o velikim sunčanim erupcijama ogromna, kao što su ogromne i možebitne posljedice, dizajn radijacijske zaštite međuplanetarnog broda mora biti vrlo solidan i konzervativan.

JeT_Manga @ 09:03 |Isključeno | Komentari: 31 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2007

Još uvijek se nalazimo u fazi istraživanja novog blogo-kvadranta i ovdašnjih žitelja. To bi ujedno trebalo shvatiti i kao obvezu boljeg upoznavanja. A budući je red da se pridošlice predstave, nakon prethodnih postova kojima vam se u biti predstavio zkgf Manga, predstavit ćemo i našu svemirsku postaju 012 STATION. To ćemo osim prethodnog linka učiniti i objedinjavanjem dva posta sa pokojnog blog.hr-a, a koji su u godinu dana pisanja bili jedini među sto dvadeset postova koji su progovorili o tom našem "komercijalnom" dijelu svemirske tvrke.


srijeda,  19.07.2006.

Zašto ime 012 STATION?

d.o.o. za svemirski prijevoz i usluge

Dakle JET MANGA d.o.o. kao jedina tvrtka u RH s opisom djelatnosti za svemirski prijevoz i usluge, osnovana je u rujnu 2003. godine, a već u veljači sljedeće 2004. kupila je poslovni prostor u tadašnjoj novogradnji Svetice 24. Zgrada je trebala biti useljena do Nove 2005, ali sve skupa je kasnilo godinu dana (građevinska mafija traži post za sebe), pa smo otvorenje imali tek 12.2.2006. Naravno, do tada je ime već bilo odabrano, te je datum otvorenja malo isfriziran, kako bi se poklopio ni manje ni više nego sa točno 12-godišnjicom upoznavanja te početka zajedničkog života Andreje i njene nadasve dražesne druge polovice JeT Manga himselfJeT Manga himself

Znači broj 12 imao je sudbinski značaj u njihovim životima, pa je zato i odabran za oznaku prve poslovne jedinice njihove svemirske tvrtke. Pritom je dodatak nule bio vješt trik za izletanje u prvi plan na svim elektronskim listama poput telefonskog imenika. Kad stisnete pretraživanje vidjet će te koji smo na listi od u T-Comu ukupno registriranih, 2161 frizeraja u Hrvata...

A zašto STATION? Zbog konceptualnog doživljaja tvrtke za svemirski prijevoz, koji je dodatno naglašen futurističkim uređenjem prostora, kao i radnim odorama djelatnika. Osim toga kad nekakva institucija, agencija ili svemirska tvrtka, izradi i useli u određeni statični objekt to se prema našoj terminologiji naziva POSTAJA, čemu odgovara internacionalni naziv STATION. Eto primjerice Međunarodna svemirska postaja u zemljinoj orbiti u originalu se naziva International Space Station ili skraćeno ISS.

Osim toga pojam stanica/postaja odgovara i budućoj predviđenoj paralelnoj namjeni lokala. Naime, završetkom druge diletacije zgrade, 012 STATION postat će nogostupom izravno povezan s poslovnim objektom Kenedyev trg tj. sa svim onim kafićima koji trenutno pljačkaju lokalnu studentsku populaciju Ekonomskog fakulteta sa cijenama poput: kava od 6 do 11 HRK, gazirani sokovi od 2,5 dl = 12 HRK, Orangina 2dl = 13 HRK, prirodni sokovi 2dl = 14 HRK. Ali na borbi protiv monopolizma lokalnog kafićkog lobija i pljačkanju studenata, ćemo konkretnije poraditi kad se izgradi druga diletacija i ulica Svetice proširi na četiri trake. To je izvjestan plan, čija realizacija se predviđa u sljedeće tri-četiri godine.

djelatnik tvrtke za svemirski prijevoz na braniku 012 postaje


subota, 08.07.2006.

I na zidu piše ...

Novi klijenti nam često postavljaju pitanje "Zašto nigdje na izlogu ne piše da ste frizerski studio?", a kad im objasnimo kako to nije u skladu s našom filozofijom poslovanja, najčešće uslijedi pitanje "Zašto ne stavite bar nekakav simbol poput škara ili češlja?"

Već smo objašnjavali kako je frizerstvo ili hair-styling vrlo osobna usluga. Klijentela koja će ući negdje samo zato što tamo piše frizer, vjerojatno ne zna cijeniti ono što im je na glavi, budući tako olako ulaze negdje samo zbog natpisa. Izbor frizera je sličan kao i izbor liječnika, odvjetnika pa čak i automehaničara. Najčešće je to osobna preporuka od nekoga čije mišljenje cijenite, poput prijatelja ili rodbine. Znači preporuka od nekoga tko je već isprobao njihove usluge. Znači mišljenja smo, kako za stjecanje kvalitetne klijentele koja zna cijeniti ono što dobija kod nas, natpis ili simbol na izlogu ništa ne predstavlja. Čak što više, na taj način želimo spriječiti ulazak u studio onima koji nas ne zaslužuju.

I onako usput... mogli bi se i našalit na tu temu s jednim vicem o Muji (kao tipičnom predstavniku klijentele kakvu u biti ne želimo). Šeta tako Mujo čaršijom i razmišlja gdje bi se ošišao, kad ugleda na izlogu škare i češalj. Uđe unutra i kaže: - "Ja bi se ošišao."
Kaže mu čovjek: - "Nije ti ovo frizerski salon."
Mujo će: - "A šta je onda ovo?"
- "Ovo ti je radnja za obrezivanje."  odgovori ovaj...
Mujo će razočarano : - "Pa što si onda stavio škare i češalj"
A čovjek mu odgovori: - "Pa šta da stavim?"
JeT_Manga @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3