Blog
nedjelja, rujan 30, 2007

Korejski rat je dokazao neospornu prednost mlaznog lovca-bombardera. U stvarnosti lovac-bombarder F-84E je, koristeći svoj veliki radijus leta i dobru nosivost, preuzeo ulogu dnevnog bombardiranja od strateškog bombardera B-29, ali i od srednjih bombardera. Svi bombarderi s klipnim motorima od tada su ograničeni na neprecizna noćna djelovanja, a i to se održalo kratkotrajno. Stoga višenamjenski mlazni lovac, ujedno lovac-bombarder sposoban za duboke prodore, postaje sve poželjniji tip aviona i prava potreba u američkom zrakoplovstvu. On se mogao uspješno koristiti u raznim lokalnim ratovima uz nošenje konvencionalnog ubojnog tereta. Buduće generacije tih aviona projektirane su tako da mogu nositi i standardnu taktičku nuklearnu bombu klase 450 kg. Ona se odbacivala nakon iskakanja aviona koji je potom prelazio u manevar Immelmann, koji je nazvan po njemačkom pilotu iz I. sv. rata Maxu Immelmannu (1890-1916). Tim manevrom postiže se promjena smjera leta za 180º uz povećanje visine. Pilotski rečeno, avion u gornjoj točci petlje izvodi poluvaljak i nastavlja let. Bilo je predviđeno da avion iz niskog leta krene u imelman i dostizanjem kuta od 45° u propinjanju, odbacuje nuklearnu bombu, nakon čega bi se naglo udaljavao u smjeru suprotnom od mjesta nuklearne eksplozije. Toss bombing ili bombardiranje bacanjem uvis, odnosno način bombardiranja kada zrakoplov leteći prema cilju izvodi propinjanje u vertikalnoj ravnini te pritom odbacuje bombu pod određenim kutom i koja nastavlja let po pravilu kosog hitca. Mogućnost takvog bombardiranja sa zamahom bio je bitan projektni zahtjev za lovce-bombardere tijekom dugog niza godina hladnog rata.

Konačno, što su bili točni, a što netočni zaključci i pouke izvučene nakon rata u Koreji? Kao točan zaključak pokazao se onaj o neospornoj vrijednosti mlaznog lovca-bombardera pogodnog za sve vrste vojnog sukoba. Nešto kasnije, lovac-bombarder postepeno postaje avion za napad specifi ciranih ciljeva na zemlji i u SAD-u je označavan kao F/A (Fighter/Attack) ili uglavnom samo s A (Attack). Kao pogrešan, pokazao se zaključak prema kojem je vrijeme bliskih zračnih borbi lovaca ili dogfighta prošlost. Dogfight je naziv za blisku, odnosno manevarsku zračnu borbu između aviona, kada se protivnika poput u “borbi pasa” pokušava uhvatiti tamo gdje je najnezaštićeniji, odnosno slikovito rečeno “zubima za vrat”, što u ovom konkretnom slučaju znači manevriranjem doći u stražnju polusferu ili “ući u rep” protivnika. Samim time je prilikom projektiranja lovaca apsolutnu prednost trebalo dati brzini, pri čemu je pokretljivost mogla biti i zanemarena. Nepravilnost tog zaključka leži u tome što su se specifični uvjeti djelovanja kinesko-korejskog lovačkog zrakoplovstva htjeli pretvoriti u općenito pravilo. Tome zaključku je pridonio i veliki pritisak koji je strateški bombarder kao nosač nuklearnih bombi predstavljao za lovačko zrakoplovstvo. U svakom slučaju, potreban je krajnji oprez kako se iskustvima iz lokalnih ratova, uz zanemarivanje stvarnih okolnosti koje su pritom postojale, ne bi pridavao uopćeni značaj.

tvrde korice za hard-core bibliju zrakoplovstva

Posljednja četiri posta obuhvatila su 14 od preko 800 kartica teksta na temu razvoja mlaznih borbenih aviona, koje je korporativna galaktička flota prošle godine objavila pod naslovom "Pravci razvoja borbenih aviona". O njenim autorima je sve već rečeno, pa se nećemo ponavljati. No ipak treba reći, da to jedinstveno djelo predstavlja doslovce pravu bibliju vojnog zrakoplovstva. To neponovljivo znanstveno djelo u biti predstavlja presjek između pilotskih i konstruktorskih iskustava sa strateškim i taktičkim znanjima autora. Pritom je u njoj obrađen kompletni mlazni period od Koreje do realnih predviđanja razvoja borbenih letjelica do 2040 godine. Stoga iskreno ne vjerujem, kako ćemo ikad više, na ovim prostorima imati prilike vidjeti takvo djelo...

012station @ 16:51 |Isključeno | Komentari: 17 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3