Blog
ponedjeljak, studeni 5, 2007

Znatna poboljšanja u visini i brzini leta su ostvarena inačicom MiG-25M s jačim motorima R-15BF-2-300 s po 13.800 daN potiska pri naknadnom izgaranju. Ova inačica, kao i druge modifikacije nisu međutim, ušle u serijsku proizvodnju, već je nova inačica ostala poznata jedino kao E-266M kojom su ostvareni novi svjetski rekordi u brzini i visini leta. MiG-25 je postao prvi sovjetski serijski avion koji je mogao letjeti brzinom od 3000 km/h (M=2,83). Eksperimentalne inačice aviona E-266 i E-266M su u razdoblju od 1965. do 1978. godine ostvarile 38 svjetskih rekorda u brzini i visini leta, nadmećući se u tome s američkim YF-12A i SR-71. U lovačkoj inačici s raketama zrak-zrak maksimalni Machov broj leta MiG-25 je bio ograničen na M=2,8, kako ne bi došlo do prevelikog termičkog umora strukture aviona. Prema izjavama prebjeglog pilota Belenka, avionu je trebalo dosta vremena za ubrzanje do maksimalnih brzina, kao i dosta truda pilota u održavanju brzine.

Lovačka inačica aviona je ponajprije bila namijenjena presretanju visokoletećih ciljeva, za što su optimizirane pogonska skupina, oprema i naoružanje. Iako je radarska oprema u početku zaostajala za zapadnom, avion je imao izuzetno kvalitetno digitalno računalo letnih podataka koje je u sprezi sa zemaljskim postajama za navođenje omogućavalo lovcu automatsko usmjeravanje prema cilju na velikim udaljenostima te ostvarivanje presretanja u najkraćem vremenu. Uspješno su razvijene i ispitane mnoge modifikacije i funkcije aviona poput punjenja gorivom u letu, sustavi elektroničkih protumjera i druge, koje međutim nisu primijenjene u seriji. Istovremeno, lovačka inačica aviona nije dalje razvijana jer je opasnost od prodora brzih visokoletećih bombardera i napadačkih aviona bila znatno umanjena i premještena na male visine. Pored svoje napredne aerodinamičke koncepcije, avion nije smio izvoditi oštre manevre jer mu je dozvoljeni koeficijent normalnog opterećenja bio manji od 4g. To je bio neophodni kompromis kako masa strukture ne bi enormno porasla jer se u vrijeme razvoja ovog aviona nisu mogle u većoj mjeri primijeniti lagane titanske legure.

jedinstvena kombinacija izvidnik-bombarder MiG-25RBK

Zajedno s presretačem, u serijsku proizvodnju je 1969. godine puštena i izvidniča inačica MiG-25R koja se u svojim različitim inačicama dugo zadržala u uporabi. Zanimljivo je primijetiti kako je u početku razvoja izvidnika bilo predviđeno nošenje “dopunskog izvidnika” ispod trupa, tj. bespilotne letjelice potrošnog tipa koja bi se u zoni izviđanja odvajala od aviona, spuštala na manje visine ispod oblaka, vršila aero-foto izviđanje, a zatim odlazila u zadanu zonu susreta s E-155R i radio putem mu predavala informacije. Uslijed složenosti i velikih rizika u radu ovakvog sustava odustalo se od njegovog razvoja i prešlo na razvoj klasičnog izvidnika MiG-25R opremljenog za aero-foto i radiotehnička izviđanja. Avion je bio opremljen vrlo preciznim navigacijskim sustavom kojim je uz dobre letne kvalitete omogućeno proširenje namjene aviona i na mogućnost bombardiranja ciljeva na zemlji s visine od 18 do 20 km i pri brzinama od 2500 km/h.

To je rezultiralo razvojem izvidničko-bombarderske inačice aviona, oznake MiG-25RB, koja je u početku mogla nositi 2000 kg bombi, a zatim u kasnijem razvoju 4000 i na kraju 5000 kg bombi. Bombe su nošene na dva potkrilna te u početku na jednom, a kasnije dva podtrupna nosača zaštićena specijalnim štitom koji je osiguravao mali otpor i termičku zaštitu bombi, omogućujući tako 45 minuta leta brzinom od 2500 km/h (M=2,35) na visini od 18 km. Ovako brzim bombarderom Sovjeti su osigurali koliko-toliko zamjenu za nerealizirani bombarder kategorije 2,5 do 3 Macha kojim su dopunili svoj arsenal oružja za udare u dubini NATO-vih snaga s konvencionalnim ili taktičkim nuklearnim bombama, iako je značaj ovakvih bombardera za djelovanja s velikih visina brzo opadao.

    Temeljni izvidnik-bombarder MiG-25RB je brzo dopunjavan specijaliziranim inačicama i to za radiotehnička izviđanja protivničkih radarskih postrojenja (MiG-25RBK, a kasnije RBF), za opća radiotehnička izviđanja (MiG-25RBV, a kasnije RBT) i za radarska izviđanja s bočno ugrađenim radarom (MiG-25RBS, a kasnije RBŠ). Temeljna inačica je osposobljena i za noćna izviđanja (MiG-25RBN), a za uništavanje protivničkih radarskih postaja razvijena je inačica MiG-25BM s usavršenom opremom i proturadarskim raketama H-58U. Za preobuku su razvijene dvosjedne inačice MiG-25PU i MiG-25RU s dodatnom izdvojenom kabinom u nosu trupa umjesto elektroničke, tj. izvidničke opreme. Proizvedeno je oko 1200 aviona MiG-25 različitih inačica od kojih je dio sa siromašnijom opremom od 1979. godine izvezen u Alžir, Bugarsku, Indiju, Irak, Libiju i Siriju.

012station @ 12:06 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3