Blog
srijeda, rujan 5, 2007

Britanci su me htjeli prebaciti brzim patrolnim čamcem iz Barija na Vis, očekujući od mene u suradnji s partizanima slanje radio-obavijesti o kretnju njemačkih brodova duž istočne obale Jadrana. Takvim bržim informiranjem svog zrakoplovstva i mornarice, htjeli su onemogućiti Nijemce u korištenju plovnog puta od Albanije prema Rijeci, kao i lateralnih otočnih veza s kopnom. Smatrali su to zadaćom od strateškog značaja i prilikom za još bolju suradnju s NOV i POJ. Rečeno mi je da upotpunim svoju zimsku odoru s kožnim kaputom, toplom odjećom i obućom, toaletnim priborom itd. Na zadaću sam trebao poći u ratnoj odori (battle dress) bez oznaka činova, a radio-primopredajnik i pištolj sam trebao zadužiti u Bariju. Oko sredine listopada krećem na put avionom preko Tobruka i Malte do Barija. Tamo sam od S.O.E. očekivao podrobnije instrukcije za provedbu zadaće, ali dobivam opće preporuke za organizaciju rada i poduzimanje sigurnosnih mjera. Od mene se očekivao život i rad na oslobođenom teritoriju, pa sam upozoren u nužnost djelovanja u suglasnosti s partizanskim zapovjenicima. No nisu očekivali teškoće u suradnji s partizanima, jer je uspješna provedba moje zadaće očigledno bila u interesu obiju strana. Dok sam čekao signal za pokret na Vis, jednog dana mi predlažu da posjetim partizanski brod koji je uplovio u luku Bari. Bio je to p/b "Makarska" koji je vio trobojnicu s crvenom zvijezdom petokrakom. Bio je to moj prvi susret s partizanima.

Negdje pred kraj listopada otplovio sam iz Barija prema Visu, čime je započelo moje uzbudljivo putovanje na relaciji Vis-Hvar-Podgora-Bugojno-Jajce. Namjeravam ovdje opširnije opisati to putovanje, budući u dosadašnjem izučavanju povijesti NOV, isto nije dobilo pažnju koju bi trebalo dobiti prema svom značaju. Plovidba prema Visu izvršena je noću s patrolnim čamcem kojim je zapovijedao mlađi britanski časnik. Agencija S.O.E. je u mojoj pratnji poslala i jednog svog poručnika, koji me trebao predstaviti partizanima uz uručenje preporučenog pisma. Prilazeći Visu u osvit, izbjegavali smo minska polja ucrtana na navigacijskoj karti, pa sam zapovjedniku čamca kao stariji pomorski časnik pomagao u navigaciji kroz minska polja. Pristajući uz kraj viške luke doživio sam još jedan skoro nevjerojatan događaj. Naime u tom trenutku u luku je ušao još jedan brodić iz pravca Hvara i čim su se oba broda vezala, iz njega je izašao šef britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ, Brigadier Fitzroy Maclean. On odmah poziva k sebi britanskog poručnika iz moje pratnje, tražeći informacije o razlogu našeg dolasku. Budući ovaj nije imao njegovu prethodnu suglasnost, oštro prigovara mom pratitelju, tvrdeći da je S.O.E. grubo prekršila svoje ovlasti. Zapovjeda mu trenutni povratak u Bari zajedno sa mnom.

Stoje s lijeva na desno: Tito, Fitzroy Maclean i Charles Portal

Nakon što mi je predstavnik S.O.E. prenio njegovu zapovijed, istu energično odbijam izvršiti. Bilo mi je nazamislivo nakon dvije i pol godine borbe u tuđini, sada ponovno, po zapovjedi jednog stranaca, napustiti svoju Domovinu. Nakon što me je Maclean pozvao k sebi, odlučno izjavljujem, da kao jugoslavenski časnik borbu protiv okupatora želim nastaviti u vlastitoj Domovini. Pritom ne izbjegavam izvršenje zadaće koju mi je dodijelila britanska služba S.O.E. Maclean mi je na to ljutito rekao da on na temelju dogovora s Titom, meni može zabraniti ulazak u zemlju. Mojim daljnjim odbijanjem povratka u Italiju, Maclean naređuje poručniku S.O.E. trenutni povratak u Italiju s mojim oduzetim pištoljem i radio-postajom. Istodobno od zapovjenika mjesta Ante Klarića traži moje pritvaranje, dok s maršalom Titom ne riješi moj slučaj. Klarić kao jedini partizanski zapovjednik u tom trenutku na Visu, postupa po toj zapovjedi i pritvara me u jednu sobu zapovjedništva mjesta, smještenog na rivi Viške luke. No uz Macleana je tada stajao moj poznanik iz bivše mornarice, poručnik bojnog broda Orebić, koji mu je bio dodijeljen kao prevoditelj i časnik za vezu. Njemu mogu zahvaliti što sam do večeri tog istog dana oslobođen iz pritvora. Naime, Orebić je zapovjedniku mjesta Vis dao preporuku da rješavanje mog slučaja prepusti najbližem vojnom zapovjedništvu, odnosno zapovjedništvu partizanske mornarice smještenom u gradu Hvaru. Tako sam još iste noći s ribarskom barkom prebačen s Visa na Hvar. Primjetio sam kako partizani plove samo noću, jer tijekom dana, morem i zrakom još uvijek gospodare njemačka mornarica i zrakoplovstvo.

    Razmišljao sam tada zašto se Maclean usprotivio mom dolasku na Vis, ali nisam mogao odgonetnuti razloge. Tada sam mislio da je S.O.E. napravila nekakvu grešku u organizaciji, pripisujući im krivnju zbog dovođenja u takav neugodan položaj. Međutim i dalje sam bio uvjeren u korisnost te misije za Britance, te posebice partizane. Tada nisam znao za složene odnose između Macleana kao visokog dužnosnika vojne S.I.S. (Secret Intelligence Service) i civilne S.O.E. Tek nakon rata, čitajući Velebitova "Sjećanja", upoznao sam sa slabom koordinacijom rada i netrpeljivosti među britanskim obavještajnim službama. Zato Maclean, kao tek imenovani šef bitanske vojne misije pri NOV i POJ, nije htio dozvoliti uplitanje S.O.E. u njemu povjeren posao. Isto tako, moguće je kako je na taj način pokušao spriječiti informiranje Vrhovnog Štaba o previranjima među izbjegličkom vojskom na Bliskom Istoku i tamošnjim propartizanskim stremljenjima. Pogotovo jer je tijekom prepirke sa mnom izrekao - "za povratak bilo kojeg Jugoslavena iz Afrike u Jugoslaviju, mora postojati obostrana suglasnost Tita i mene." Isto tako, čitajući Macleanove memoare, unatoč detaljnim opisima ratnih uspomena iz Jugoslavije, izostao je opis našeg susreta na Visu. Vjerojatno je njemu, koliko i meni, ta prepirka bila neugodna.

012station @ 14:14 |Isključeno | Komentari: 14 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3