Blog
ponedjeljak, siječanj 14, 2008

Nakon dvije naslovnice, vratit ćemo se malo ovdje "udomaćim" aerospace temama. Počet ćemo sa malo poznatom pričom o razvoju aviona, koji i danas čuva hr-nebo. Njegov razvoj seže punih pedeset godina unatrag u doba zahuktalog hladnog rata. Amerikanci su tada (polovinom pedesetih) s izgradnjom F-100 Super Sabre, došli do zaključka kako lovački avioni nadzvučnih brzina koji zadovoljavaju njihove zahtjeve za operativnom fleksibilnošću moraju imati i relativno velike dimenzije. Motori s naknadnim izgaranjem zahtijevali su više goriva, a tanka strelasta krila i repne površine zahtijevale su veću masu strukture. Sve je to rezultiralo povećanjem mase i cijene aviona. Taj trend je realiziran kroz razvoj već spominjanih tipova aviona od kojih je Phantom II preživio sve do današnjih vremena. Pokušaj izrade nadzvučnog lovca manjih dimenzija i mase, projektom F-104 Starfighter nije zadovoljio primarno operativnu fleksibilnost uporabe u raznim dijelovima svijeta zbog nedovoljnog doleta. Pored toga, taj avion je zbog pretjerane usmjerenosti prema maksimalnoj brzini, bio otuđen od pilota i težak za letenje, a drži i neslavan rekord po broju poginulih pilota. Sovjetski konstruktori su upravo u to vrijeme bili na istim mukama. Njihovi novi motori s naknadnim izgaranjem su “gutali” još više goriva od zapadnih. Povećanjem radnih temperatura radi smanjenja potrošnje goriva, motori su radili s vrlo malim resursom do generalnog remonta.

Tu-28P je najveći lovac koji je ikada letio

Sovjeti su svoje zrakoplovstvo ustrojbeno podijelili na bojišno (frontovsko) i lovačko zrakoplovstvo dalekog djelovanja kako bi zadovoljili potrebe modernog lovačkog zrakoplovstva iznad nepreglednog SSSR-a. Bojišno zrakoplovstvo je trebalo, kao i do tada, rješavati problem borbe za prevlast u zraku u okolini točke polijetanja, tj. u zoni sukoba i u službi PZO-a određenih područja ili gradova. Lovačko zrakoplovstvo dalekog djelovanja je bilo u službi PZO-a na velikim udaljenostima jer je i veličina SSSR-a zahtijevala veliku operativnu fleksibilnost u tom pogledu. Ti su avioni bili naoružani raketama zrak-zrak malog i srednjeg dometa. “Projektilomanija” je isto tako svoj utjecaj imala i u SSSR-u. Ipak, Sovjeti su imali određenih teškoća zbog zaostajanja za Zapadom u elektronici. U SSSR-u se dugo u elektronici zadržala cijevna tehnologija, iz čega su proizlazili vrlo veliki radari za lovce dalekog djelovanja. To je za posljedicu imalo nastanak još većih sovjetskih lovaca dalekog djelovanja od američkog F-4. Tu treba spomenuti Tupoljev Tu-28P “Fiddler”, koji je razvijen sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća s brzinom M=1,75 i doletom do blizu 5000 km. On je na Zapadu tada označen kao najveći lovac koji je ikad uveden u operativnu uporabu. Tu spada i malo manji Jakovljev Jak-28P “Firebar”, presretač u svim vremenskim uvjetima. Uzletna masa mu je iznosila oko 16.000 kg, maksimalna brzina M=1,1 i dolet oko 2000 km. Ti su avioni imali veliki značaj za PZO SSSR-a, u vrijeme kad su bombarderi bili glavni nosači nuklearnog oružja.

Mnogo uspješnije konstrukcije koje su se dugo vrijeme zadržale u uporabi, ne samo u SSSR-u, već i u velikom broju drugih zemalja, bile su iz kategorije frontovskih lovaca poput MiG-21 “Fishbed” i Su-9 “Fishpot”. Pritom se posebno uspjelim može smatrati MiG-21, čija se posljednja inačica bis i dalje nalazi u uporabi u mnogim zemljama (uključujući RH). Na tim avionima projektanti se nisu udaljavali od ustaljenih principa po kojima lovački avion pored brzine mora imati i relativno dobru pokretljivost. Mala masa aviona u polijetanju postignuta je zbog manje količine goriva, što im daje manje specifično opterećenje krila i povoljan odnos potiska i težine. S druge strane, dolet tih aviona je malen, naročito pri uporabi naknadnog izgaranja. Zbog toga avioni poput MiG-19, MiG-21 i Su-9 spadaju u kategoriju overhead fightera ili lovaca “koji lete iznad glave”, ali koji su u toj užoj zoni vrlo opasan protivnik. Nakon MiG-19 u konstruktorskom birou “MiG” razvijena su dva temeljna prototipa nadzvučnog aviona kategorije 2 Macha. Prototip Ye-2 je imao strelasto krilo sa strijelom od 60°, a Ye-4 trokutasto ili delta krilo. U oba slučaja korištene su strelaste repne površine. Nakon ispitivanja u letu, za daljnji razvoj usvojen je iz Ye-4 razvijen prototip Ye-5 sa jačim motorom AM-11, kao vrlo originalna koncepcija s delta krilom i strelastim repom. Tako je “rođen” MiG-21 koji po NATO-vom označavanju dobija naziv “Fishbed”.

prototip Ye-4 iz kojeg se razvio MiG-21

Delta krilo daje niz pogodnosti u odnosu na strelasto krilo. Ono prije svega omogućuje minimalnu masu konstrukcije za zadanu površinu krila. Pritom delta krilo ima manji valni otpor, a što je najvažnije bilo u to vrijeme, ima najmanje pomicanje aerodinamičkog centra pri prijelazu iz podzvučnog u nadzvučno područje leta. S druge strane, delta krilo ima malu vitkost i zahtijeva velike napadne kuteve za postizanje maksimalnog uzgona. Ipak, s delta krilom se mogu postići umjerene brzine slijetanja zbog relativno velike površine. Istovremeno, strelasto krilo sa strijelom od 60° ima izraženo nepovoljno strujanje graničnog sloja prema krajevima i mora imati na gornjaci velike usmjerivače (pregrade) koji bi ovo strujanje sprječavali. Zbog izbjegavanja poprečno-smjernih oscilacija, odnosno zbog još nerazvijenog upravljanja letom s umjetnim prigušivačima, strelasto krilo je zahtijevalo veliki negativni dijedar. Takvo strelasto krilo daje vrlo male mogućnosti za smještaj borbenog tereta uzduž krila zbog velike udaljenosti od težišta aviona. Sve te nepogodnosti izbjegnute su na delta krilu. Kao i na svim sovjetskim lovcima do tada, i na MiG-21 je zadržan prednji (pitot) uvodnik zraka uz dodatak pomičnog središnjeg konusa radi usmjeravanja protoka i smanjenja gubitaka zbog udarnih valova pri nadzvučnim brzinama leta. Takav uvodnik je učinkovit na malim napadnim kutovima i u letu bez klizanja, ali se u manevrima pri većim napadnim kutovima i s klizanjem učinkovitost takvog uvodnika naglo pogoršava. Pomicanje konusa vrši se promjenom Machovog broja, a smještaj presretačkog radara u takvom konusu prilično je ograničen malim raspoloživim prostorom.

012station @ 15:53 |Isključeno | Komentari: 17 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3