Blog
petak, siječanj 25, 2008

Tek polovinom 1974. godine utvrđena je konačna konfiguracija MiG-29 u obliku inačice 9-11 s dva turboventilatorska motora Isotov RD-33. Projekt aviona s uzletnom masom 15.300 kg dobija tvorničku oznaku 9-12, a 1976. godine se završava atrapa (neletni model) aviona u prirodnoj veličini. Prvi let prototip izvodi u listopadu 1977. godine. Za ispitivanja u letu je napravljeno 14 ispitnih aviona koji su odmah potvrdili visoke letno-tehničke karakteristike izabrane konfiguracije. Tijekom razvojnih ispitivanja nije bilo potrebe za drastičnim izmjenama konfiguracije, kao što ih je bilo u razvoju prototipa Su-27, što je i omogućilo da brzo započnu pripreme za masovnu serijsku proizvodnju novog lovca. Tako je serijska proizvodnja u Moskvi započela tijekom 1982. godine, a od 1983. godine avion ulazi u postrojbe zrakoplovnih snaga SSSR-a pod oznakom MiG-29. Nakon malih dorada kojima su poboljšane karakteristike stabilnosti i upravljivosti, avion pokazuje odlične sposobnosti za let na velikim napadnim kutovima od 26° do 28°, ali je za uporabu u postrojbama to ograničeno na napadni kut od 24°. Svojom pojavom u operativnim jedinicama MiG-29 je postavio nove visoke standarde u pogledu performansi, agilnosti i usklađenosti sustava naoružanja i senzora za otkrivanje ciljeva u zraku i u potpunosti odgovorio zahtjevima za suvremenim lovcem, ponajprije namijenjenim za blisku manevarsku zračnu borbu i protuzračnu obranu lokalnih zona područja.

Jedan od prvih nadimaka 29-ke bio je "Falcon Hunter"

Temeljne karakteristike MiG-29 inačice 9-12 su: masa praznog aviona 10.900 kg, normalna uzletna masa 15.300 kg, a maksimalna uzletna 18.100 kg. Unutarnja količina goriva je 3440 kg, a s podtrupnim spremnikom se povećava na oko 4640 kg. Maksimalna nosivost borbenih sredstava je 2000 kg. Masovna serijska proizvodnja je omogućila da se relativno brzo napravi preko 1000 jednosjeda MiG-29 i oko 200 dvosjeda za obuku MiG-29UB, od kojih je veliki broj izvožen u inačicama 9-12A u zemlje koje su bile u vojnom savezu sa SSSR-om u okviru Varšavskog ugovora i 9-12B u ostale zemlje. U međuvremenu je nastavljen rad na daljnjem razvoju aviona. Iako je MiG-29 u potpunosti ispunio postavljene zadatke za LFI, u praksi su se počeli uočavati nedostaci koji nisu bili rezultat loših tehničkih rješenja, već posljedice isključive prilagođenosti aviona lovačkim djelovanjima u okviru sustava lokalne područne PZO. U tom smislu su radi povećanja operativnih sposobnosti aviona započele različite modifikacije kojima se pored uobičajene modernizacije opreme i naoružanja, posebno težilo da se otklone glavni nedostaci u nedovoljnoj količini goriva i maloj nosivosti borbenih sredstava.

Grbavac

Razvoj je tako započeo inačicom 9-13 koja je poletjela u svibnju 1984. godine, a imala je povećanu količinu unutarnjeg goriva na 3630 kg i mogućnost nošenja još 2 podkrilna spremnika od 920 kg goriva. Tako je u odnosu na inačicu 9-12 ukupna količina goriva porasla za 2030 kg. Također je povećana nosivost borbenih sredstava na 3000 kg kao i maksimalna uzletna masa na 18.480 kg. Od nove avionike ugrađen je sustav aktivnih elektroničih protumjera Gardenija. Serijska proizvodnja inačice 9-13 počinje 1986. godine i uvodi se samo u naoružanje sovjetskog ratnog zrakoplovstva. Glavna vanjska razlika inačice 9-13 u odnosu na prethodnu 9-12 je u povišenom hrbtu iza pilotske kabine gdje je smješteno dodatno gorivo i avionika, po čemu je avion dobio i nadimak “Grbavac”. Osim SSSR-a, MiG-29 u svoje zrakoplovne postrojbe uvode Bugarska, Mađarska, Istočna Njemačka, Indija, Irak, Iran, Malezija, Rumunjska, Poljska, Kuba, Kina, Čehoslovačka, Sirija i Jugoslavija. Nakon raspada SSSR-a, SAD od Moldavije tijekom 1997. godine kupuje dvadesetjedan MiG-29 radi proučavanja.

012station @ 14:53 |Isključeno | Komentari: 18 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3