Blog
utorak, rujan 4, 2007

Početkom 1943. godine pristupa mi mlađi kolega Željko Filipović i traži savjet, kako reagirati na ponudu jedne britanske obavještajne agencije. Naime, ondašnja obavještajna agencija britanske diplomacije Foreign Officea zvana S.O.E. (Secret Operation Executive), ga je kao Hrvata rođenog u Zagrebu vrbovala za padobranski skok u Hrvatsku sa zadaćom uspostave radio-veze sa antifašističkim krilom Hrvatske seljačke stranke. Odgovorio im je da mora razmisliti. Ne osjećajući se fizički sposobnim za takvu zadaću, kaže mi kako će odbiti njihovu ponudu. Doznavši to, osjetio sam priliku za uspostavu veze s vodstvom NOV i POJ. Još od ranije, od kontakta s Franjom Gažijem, znao sam za raslojavanje vodstva HSS-a i nastanak lijevog antifašističkog krila koje održava vezu s partizanima. Nadao sam se preko  tog krila HSS-a, stupiti u vezu s vodstvom NOV i POJ i time ostvariti najteži dio svog pothvata povratka iz Afrike u Domovinu. Ako bi se i to izjalovilo smatrao sam se sposobnim od HSS-a prebjeći u partizane. Izložio sam ovu zamisao Ivkoviću, Jovanoviću, Markoviću i Kocjančiču, te se suglašavamo da takvu priliku uspostave veze s vodstvom NOP ne smijemo propustiti.

Par dana kasnije pristupaju mi dva britanska časnika uz izjavu da ih je Filipović uputio na mene, te ponavljaju njemu danu ponudu. Nakon tobožnjeg kraćeg razmišljanja pristajem. Pojašnjavaju mi neophodnost provedbe izobrazbe i obuke dva-tri mjeseca prije odlaska na zadaću. Program priprema sastojao se od učenja vojnih (komandoskih) vještina, rukovanja s prijenosnim radio-primopredajnikom, telegrafiranja, šifriranja poruka i konačno padobranske obuke. Na pripremama nisam imao poteškoća, jer sam od ranije ima solidnu vojnu izobrazbu. Od ranije sam bio dobar telegrafist, dok sam padobransku izobrazbu s lakoćom završio. Već početkom travnja 1943 bio sam spreman za misiju. Tijekom boravka u padobranskoj školi u Ismailiji upoznao sam kanadskog Captaina W. Stewarta, koji se s nekoliko Kanađana našeg podrijetla pripremao za uspostavu veze s Vrhovnim štabom NOV i POJ. Sjećam se imena jednog člana njegove ekipe - Ivana Starčevića. Po završetku kursa, Stewart me je upitao bi li se htio priključiti njegovoj skupini, na što sam odmah pristao. Na žalost, taj dogovor nije ostvaren budući je služba S.O.E. Stewartu odgovorila kako sam već određen za jednu misiju, a meni je promakla prilika biti u sastavu prve misije vrhovnog zapovjedništva britanske vojske, koja je 27. svibnja 1943. tijekom Pete neprijateljske ofenzive iskočila kod Žabljaka u Crnoj Gori i stupila u kontakt s NOV i POJ. Stjecajem okolnosti vezu s Vrhovnim štabom uspostavio sam pet mjeseci kasnije.

B-24 za tajne akcije

Povratkom iz Ismailije u Kairo, službenici S.O.E. koji se nisu predstavili, traže od mene da budem spreman u svakom trenutku krenuti na misiju po telefonskoj obavijesti. Međutim, tu obavijest sam čekao dva mjeseca. Već sam sumnjao kako su doznali za moje propartizansko opredjeljenje i stoga odustali od mog slanja. Ipak, sredinom lipnja napokon dobivam poziv za odlazak na misiju. Avionom sam otpravljen iz Kaira u Tobruk (Libija), a od tamo iste noći polijećem u četveromotornom B-24 Liberatoru prema Hrvatskoj. Djelatnici S.O.E. ne priopćavaju mi mjesto iskakanja, ni imena ljudi koji bi me trebali dočekati, pravdajući se potrebama konspiracije. Tek tijekom leta od posade doznajem za mjesto iskakanja negdje na Pokuplju južno od Zagreba. Na žalost, do iskakanja nije došlo budući sa zemlje nije primljen dogovoreni svjetlosni signal. Liberator se vraća u Tobruk, a mene sutradan vraćaju u Kairo. Novu obavijest sam čekao duže od mjesec dana, pa na novu misiju polijećem tek koncem srpnja. Po riječima posade, mjesto iskakanja je taj put trebalo biti negdje u sjevernoj Dalmaciji. No opet se dogodilo isto i zadaća je prekinuta jer nije bilo dogovorenog signala sa zemlje. Vjerujem kako je poput mene i S.O.E. bila razočarana nepouzdanošću dogovaranja s HSS-ovcima.

    Bilo je to vrijeme preokreta ratne situacije kako u svijetu, tako i na jugoslavenskim prostorima. Glavnina partizanskog pokreta koji se nalazio na području NDH, nakon neuspjeha Pete ofenzive, nastavio je jačati i širiti slobodni teritorij. U Italiji su saveznici već oslobodili južnu polovinu Apeninskog poluotoka, dok je Crvena armija na istoku izvojevala pobjedu na Staljingradu. Pritom je američko zrakoplovstvo svakodnevno provodilo snažne bombarderske napade diljem Njemačke i ostatka okupirane Europe, pripremajući se na otvaranje "drugog fronta" na zapadu Europe. U takvoj situaciji mnogi naši zrakoplovci u Africi htjeli su uzeti aktivnijeg učešća u borbama. Meni je dozlogrdilo višemjesečno čekanje, pa sam na službenike S.O.E. počeo vršiti pritisak tražeći da se očituju glede mog slanja na zadaću. Ako su odustali od uspostave veze s HSS-om, neka me vrate u neku letačku postrojbu, dok sam se potajno nadao kako ću biti poslan partizanima. Kapitualcijom fašističke Italije 8. rujna 1943. povećale su se realne šanse za ratni angažman naših zrakoplovaca s talijanskih aerodroma prema Domovini. Zato sam se jako razveselio, kad su me početkom listopada 1943 pozvali u kairski ured S.O.E. i predložili mi odmah slanje u Dalmaciju. Postrojbe NOV i POJ oslobodile su gotovo cijelo dalmatinsko priobalje, pa više nije bilo potrebe za riskiranje s noćnim padobranskim iskakanjem.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * *

P.S. Potaknut mailovima nekih mlađih čitatelja, slijedi ukratko pregled nekih, po meni opće poznatih skraćenica s ovih prostora:
NOB - Narodno-oslobodilačka borba
NOP - Narodno-oslobodilački pokret
NOV i POJ - Narodno-oslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije

012station @ 14:09 |Isključeno | Komentari: 13 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3