Prethodna raščlamba ukazala je tko su stvarni krivci za helikoptersku nesreću u Vukovaru. Riba smrdi od glave. Nije zasigurno kriv nekakav sitni dočasnik, koji je pričvrstio taj komad izolacijskog poliamida tamo gdje se ne smije nalaziti, već onaj tko mu je izdao nalog. Pritom ne mislim na njegovog prvonadređenog zapovjednika voda, pa ni njegovog drugonadređenog zapovjednika satnije. Pritom mislim na one glave, koje su HRZ pretvorili u najveću VIP flotu u ovom dijelu Europe. Vjerovali ili ne, ali dosta dugo smo imali više ispravnih "salonki" od normalnih vojnih mašina. Uz deset radnih pegaza Mi-8 MTV-1 koje su preživjele rat i poraće, imali smo čak osam "salonki" tj. mašina za prijevoz državnih dužnosnika ilitiga VIP osoba. Ako ne vjerujete pogledajte ovu stranicu i uvjerite se sami. Konkretno, ne borbeno i protupožarno ne uporabljive mašine bile su one sa sljedećim registracijama; H-215, H-253 w/o'97, H-253 (H-214) w/o 07, H-254 (9A-HRH), H-102 s/o'99, H-274 (H-104), H-275 (H-105) i H-276 (H-106). Plavo-boldane registracije otkrivaju nam još jednu bitnu stvar. To su naime mašine na kojima je 2005. godine izvršen remont i produžen resurs. Pa je od ukupno deset tada remonitiranih mašina, čak šest bilo salonki, a samo četiri prava "radna konja". Među njima se našla i "pokojna" registracija H-253, koja je ranije zahvaljujući HDZ-ovsko/Monitorskim vezama prizvana iz pakla ranijeg udesa i žaračem utisnuta preko neokaljane H-214. Da bi ergela mogla preko granice kad im se sprdne, bez posebnih najava SFOR-u. Da se bageri i tamošnje biračko tijelo ne bi osjetili napušteni, prodani i izdani... VIP-ovci im dolaziše u ovom interijeru.
No datum remonta te mašine H-253 (ex. H-214) s kraja 2005. nam daje još jedan bitan podatak. To je bilo za mandata ministra Rončevića. Što ima posebnu težinu, ako znamo da su djelatnici tvrtke Ukrexport, kojoj je Ronjo dao posao, poskidali svu spornu izolaciju. Uz napomenu da to ne smije biti tu. No čim su njihovi stručnjaci predali mašinu i napustili ZTZ, našoj VIP ergeli se povećana razina buke u putničkoj kabini očito nije svidjela. Pa je kao posljedica političkih pritisaka na struku, netko u ZTZ-u pukao i spustio radni nalog do onog sitnog dočasnika. Ne bi me čak ni začudilo, da je Ronjo osobno urgirao po tom pitanju, nakon recimo prigovora neke sjedokose dame, kojoj je nakon leta zujalo u ušima. A antifone nije htjela nositi da ne pokvari frizuru. Jer tako to obično fercera kod nas. Politika se miješa u struku. No kako bilo, bit će interesantno pratiti razvoj situacije i Vukelićevu istragu po tom pitanju. Naravno u zrakoplovstvu i tehnici općenito, sve bi trebalo imati pisani trag. Stoga ne treba puno vremena za doznati čiji potpis stoji na radnom nalogu i od koga je ta osoba dobila pismenu ili usmenu zapovijed za ugradnju izolatora. Ipak bez obzira na rezultate te potrage, jedno je neupitno. Moralna i zapovjedna odgovornost ministra Rončevića, koji obično za savjetnike i načelnike voli postavljati ljude, koji nemaju veze sa strukom, ali imaju osobne veze s njim.
Na kraju za sve vas, koji razumijete tehničke detalje, dužan sam adekvatno prepričati što se dogodilo tog kobnog dana. Novinari baš i nisu najbolje shvatili o čemu se radi, pa su prva priopćenja i kod mene izazvala nevjericu budući nikakva spužva ne bi mogla blokirati sajlu repnog rotora. Čelična sajla promjera 4mm sasjekla bi sve na svom putu. No nije se radilo o blokadi te komande, već blokadi poluge koja prenosi zapovjedi sa ciklične palice. Tu polugu je blokirao komad izolacije koji se zaglavio u otvoru. Što su s mjerenjima dokazali stručnjaci Brodarskog instituta. Što je dokazano i tijekom rekonstrukcijskog leta Garića na H-254. Drugim riječima Garo u zalebdenju nije mogao dati ciklik sebi-desno, zbog čega je mašina počela lagano kretanje naprijed uz rotaciju u lijevo, što je on pokušavao ispraviti desnom nogom, pa čak i kolektivom (smanjenjem snage). Iako je izgledalo da mašina uopće ne reagira na desnu nogu, u pokušaju spriječavanja rotacije dano je toliko noge, da je na kraju došlo do otcijepljenja strujnica na repnom rotoru. Prevlačenjem repnog rotora rotacija se samo ubrzala. Znači pilot je bio potpuno nemoćan... i imaju sreće što im se to nije dogodilo na ruti. Ovako strašne posljedice, bile bi još strašnije... Zamislite samo scenarij u kojem 13 tona čelika, aluminija i kerozina s brzinom od 250 km/h ili više, udara u vašu kuću ili zgradu... U svakom slučaju sad je naš Ronjo, da ne kažem drIvo na potezu. Kad će više ta ostavka? Jer do sad je nitko nije zaslužio više od njega...