Blog
utorak, siječanj 15, 2008

Vrlo zanimljiv detalj u konstrukciji na prvoj inačici MiG-21 F-13 “Fishbed C” bilo je njegovo izbacivo sjedalo, koje je koristilo kabinski poklopac za zaštitu pilota prilikom iskakanja pri velikim brzinama. Taj je sustav na novim modelima zamijenjen klasičnim izbacivim sjedištem, uslijed složenosti sustava i drukčije koncepcije vjetrobrana i poklopca kabine na novim inačicama MiG-21. Delta krilo s vrlo velikom tetivom u korijenu i male relativne debljine omogućuje smještaj dijela podvozja u krilo. Zato MiG-21 ima podvozje s velikom širinom traga kotača, a gume imaju mnogo niži tlak u odnosu na odgovarajuće američke avione. To mu omogućuje, u slučaju potrebe, kratkotrajnu uporabu s dobro pripremljenih travnatih aerodroma. Utjecaj “projektilomanije” se također osjetio na razvoju novih inačica i usavršavanju ovog aviona. U početku je imao u trupu ugrađen top kalibra 30 mm. Zatim, kao i F-4 Phantom II koji je bio prvi lovac bez topa, i MiG-21 izbacuje top, a kasnije ga kao i Phantom II opet dobija u trupu. Rakete zrak-zrak s IC samonavođenjem su doslovno kopija američkog AIM-9 Sidewindera. Tipična masa aviona s četiri rakete K-13 (AA-2 “Atoll”) iznosi 8200 kg. Razvojem novih modela stalno je rasla i masa aviona uz povećanje potiska motora. Masa je rasla najviše zbog nove avionike, ali i povećane količine unutarnjeg goriva. Dodatno gorivo smješteno je u hrptu trupa iza kabine pilota, a zbog stalnog povećanja potiska morora, odnos potiska i težine ostajao je i dalje u povoljnim granicama.

prva inačica MiG-21

Ipak, specifično opterećenje krila je stalno raslo pa je zbog smanjenja brzine slijetanja uvedeno takozvano “puhano” zakrilce. Iz kompresora motora se odvodio zrak pod tlakom, koji je potom iz malih mlaznica puštan preko zakrilaca čime je povećavana njihova učinkovitost. Prve serije MiG-21F “Fishbed C” bile su opremljene s motorom Tumanski R-11F-300 s najvećim potiskom pri naknadnom izgaranju od 5640 daN. Na inačici MiG-21PF “Fishbed D” potisak motora R-11F2-300 pri naknadnom izgaranju je 6000 daN, a na MiG-21MF “Fishbed J” motor R-13F-300 daje potisak pri naknadnom izgaranju od 6367 daN. Konačno, posljednja inačica MiG-21 bis “Fishbed N” dobija motor R-25-300 s novim dvostupanjskim uređajem za naknadno izgaranje, koji pri zemlji u statičkim uvjetima razvija 6720 daN potiska (I. stupanj forsaža) i 6965 daN (II. stupanj forsaža), dok na brzini M=1 vrijednost potiska II. stupnja forsaža dostiže čak 9700 daN. Sve inačice su bile sposobne za postizanje brzine oko M=2 u horizontalnom letu, ali prve inačice su postizale nadzvučne brzine samo na većim visinama (iznad 5000 m). Premda je MiG-21 avion relativno malih dimenzija, može nositi razne borbene terete, što mu omogućuje uspješnu ulogu i za napad na ciljeve na zemlji. Prva serija MiG-21 počela je ulaziti u borbene postrojbe 1959. godine. On je od tada, kao što je već rečeno, u svome dugotrajnom razvoju stalno povećavao masu i potisak. Može se reći da je u svojim posljednjim inačicama ipak malo preopterećen zbog zadržavanja konstantne površine krila.

... i zadnja MiG-21 bis

Bez obzira na to, MiG-21 “Fishbed” nikada nije postao težak za letenje kao što je bio američki F-104 Starfighter. Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća konstrukcijski biro “Suhoi” izlazi sa svojim projektima Su-7 “Fitter” i Su-9 “Fishpot”. Tako Su-7 “Fitter” sa strelastim krilom ulazi u postrojbe 1959. godine paralelno s MiG-21, ali ubrzo preuzima ulogu aviona za napad na zemaljske ciljeve. Su-9 “Fishpot” koji ulazi u uporabu 1961. godine ima isti oblik krila kao i MiG-21. Uz vizualne sličnosti, Su-9 je veći i teži od MiG-21, što mu zbog većih dimenzija konusa u uvodniku zraka, omogućuje smještaj tadašnjeg presretačkog radara, čime postaje prvi nadzvučni sovjetski lovac s ograničenim mogućnostima presretanja u svim vremenskim uvjetima. Razlog je što su prve serije MiG-21 imale su samo ciljnički radar - daljinomjer u sustavu ciljnika. Tek kasnijim inačicama uveden je pravi presretački radar ograničenih mogućnosti. Već spomenuta posljednja inačica MiG-21 bis proizvedana je u 2030 primjeraka u periodu od 1972. do 1974. Osim za domaće i potrebe saveznika u Varšavskom paktu, bisevi su se kupovali i diljem svijeta, a ponajviše u zemljama trećeg svijeta. Među ostalima kupuju ih tadašnja Jugoslavija, Indija, Irak, Libija i Finska. Po mišljenju svih bis je ocijenjen kao izvrstan avion, koji je povratio neke letne značajke koje nije imao od MiG-21F, uz znatno povećane ukupne mogućnosti. Iako je bilo inicijativa za nastavak njegovog razvoja, njegov dizajn nakon punih 25 godina počeo je gubiti na poletu, pa se OKB Mikojan fokusirao na novi dizajn lovca, koji će se nešto kasnije razviti u MiG-29.

012station @ 00:12 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3