Blog
srijeda, listopad 31, 2007

Nakon kraćeg intermezza te podsjećanja na kojoj razini je stanje u ratnom zrakoplovstvu najmilije nam banana-republike, vraćamo se svjetskim zrakoplovnim trendovima s početka druge polovine prošlog stoljeća. Naime u  SAD-u se od 1967. godine stalno isticala navodna sovjetska prevlast zbog kombinacije lovaca MiG-25 i MiG-21. Pritom je stvarna vrijednost MiG-21 bila poznata iz lokalnih ratova, a kvaliteta lovca MiG-25 je bila jako preuveličana tvrdnjama kako se radi o lovcu s performansama, manevarskim sposobnostima i naoružanjem superiornim u odnosu na sve ostale zapadne borbene avione. Američki vojno-industrijski kompleks koji je htio osigurati velike svote novca za nove projekte, permanentno je dolijevao ulje na vatru preuveličavanjem mogućnosti novog sovjetskog lovca. Stalno se isticalo kako su u tom razdoblju Sovjeti iznenadili SAD svojim uspjesima u interkontinentalnim balističkim raketama, zatim slijede nezadovoljavajući rezultati u zračnim borbama između F-4 i MiG-21, te na kraju pojava MiG-25. Na taj način je bilo lako uvjeriti vladu SAD-a kako mora dobro “odriješiti kesu” kako bi konačno došao kraj svim tim iznenađenjima i kako bi se opet prednost vratila na američku stranu. Ipak, i pored svih tih pretjerivanja bilo je zabrinjavajućih stvari i za ozbiljne stručnjake.

Sovjetski strateški lovac koji je uplašio Zapad

To je bila prije svega vrlo napredna aerodinamička koncepcija MiG-25 koja je bila vrlo slična američkim predviđanjima za svoje nove avione. Veliki nosni dio trupa MiG-25 omogućavao je ugradnju snažnog presretačkog radara, koji je osiguravao detekciju ciljeva na velikim udaljenostima i lansiranje na njih raketa zrak-zrak velikog dometa. Bočni uvodnici su omogućavali izvođenje borbenih manevara znatno bolje nego što ih je mogao izvoditi američki F-12. Tadašnji američki ministar obrane Robert Seamen je 1973. godine izjavio kako je MiG-25 najbolji lovac-presretač na svijetu koji je tada bio u serijskoj proizvodnji. Naravno, ovo je rečeno i s ciljem dobijanja što većih sredstava za tada novi američki projekt - “Air Superiority Fighter”, tj. novi lovački avion za osvajanje prevlasti u zraku.

Kada je sovjetski pilot Viktor Belenko u MiG-25 “Foxbat” prebjegao u Japan, američki zrakoplovni stručnjaci su se mogli detaljno upoznati s ovim novim sovjetskim lovcem. U velikoj mjeri u izradi njegove strukture odmah je utvrđeno korištenje čelika tamo gdje su Amerikanci očekivali titan. Masa aviona je bila mnogo veća nego što se očekivalo. Također je utvrđeno kako je elektronička oprema jako zastarjela i kako se još uvijek koriste radio cijevi u elektroničkim uređajima. Procijenjeno je da na malim visinama MiG-25 nema nikakvih prednosti nad tadašnjim američkim lovcima. Osim toga, njegova zastarjela elektronička oprema mogla bi se lako ometati. Prava istina o razvoju MiG-25 i njegovim značajkama saznala se u potpunosti kasnije iz ruskih izvora.

Belenkov MiG nakon slijetanja razgledavaju znatiželjnici

Već od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća u Sovjetskom Savezu se u okviru PZO-a teritorija intenzivno radilo na razvoju integriranog sustava za presretanje protivničkih letjelica i to najprije strateških bombardera, a kasnije i izvidničkih aviona. Amerikanci su već od 1953. godine imali u razvoju strateški bombarder Convair B-58 Hustler kategorije 2 Macha, a od druge polovine pedesetih najavljivali su razvoj i bombardera North American B-70 Valkyrie, kategorije 3 Macha. Također su već od lipnja 1956. godine nad SSSR-om redovno letjeli izvidnički avioni U-2 u špijunskim misijama. Samo je pilot Francis Gary Powers do obaranja 1. svibnja 1960. godine napravio 27 letova u trajanju od oko 500 sati.

012station @ 09:59 |Isključeno | Komentari: 29 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3