Blog
utorak, siječanj 29, 2008

Suočena s neuspjehom da početkom devedesetih godina prošlog stoljeća osigura narudžbe i serijsku proizvodnju za svoje najnovije avione MiG-29M i MiG-29K, tvrtka MiG je odlučila da daljnji rad na tom avionu nastavi na dva različita kolosjeka. Prvi predstavlja daljnji razvoj novog aviona MiG-29M (MiG-33) po zahtjevima svjetskog tržišta, a drugi koji je po značaju za tvrtku u biti bio prvi, predstavlja razvoj različitih razina modifikacija kojima bi se postojećim lovcima MiG-29 značajnije poboljšale operativne sposobnosti i učinile ih primjenjivijim za širi spektar borbenih djelovanja. Drugim riječima, tvrtka MiG je procijenila da su joj u novonastaloj situaciji izgledi za zaradu mnogo veći u modernizaciji postojećih aviona MiG-29 nego u izradi novih. Razlozi za to su se ogledali u činjenicama kako se MiG-29 polovinom devedesetih godina prošlog stoljeća nalazio u preko 25 zemalja u svijetu te da većina od preko 1000 aviona u uporabi nije prešla ni polovinu životnog vijeka i da se za četvrtinu cijene novog aviona može modifikacijom postojećeg, dobiti odličan višenamjenski borbeni avion. Prva razina modifikacija bila je osposobljavanje inačice MiG-29S za korištenje TV samonavođenih sredstava zrak-zemlja. Time je MiG-29SM postao pravi višenamjenski borbeni avion ove obitelji jer je pored lovačkog djelovanja, osposobljen i za precizna djelovanja po ciljevima na zemlji. Na njemu je također verificirana mogućnost uporabe i proturadarske rakete Kh-31P kao i ugradnja sustava za punjenje gorivom u letu.

Istrebitelju su zemaljski ciljevi bili sekundarna zadaća

U kabini je ugrađen monokromatski višenamjenski prikaznik, a dio avionike je zamijenjen onom zapadnog porijekla, kako bi odgovarao civilnim ICAO i vojnim NATO standardima. Nakon inačice SM, tvrtka MiG i Ruska Avionika su 1997. godine zajednički pokrenule razvoj inačice 9-17, koja je kasnije označena kao MiG-29SMT. Cilj je bio da se novim modifikacijama značajno poboljšaju borbeno-operativne mogućnosti i spektar uporabe aviona, a da troškovi modernizacije budu podnošljivi kako za rusko, tako i za druga ratna zrakoplovstva s jako ograničenim financijskim sredstvima. Pritom, modifikacije koje budu definirane moraju biti primjenjive kako u izradi novih aviona, tako i u doradi bilo koje od postojećih inačica MiG-29. Također se težilo što manjim promjenama na teško dostupnim i složenim dijelovima strukture, kao i da se ne primijenjuju skupe tehnologije koje nisu od presudnog značaja za avion. U tom smislu se odustalo od šire primjene legura aluminij-litij i od formiranja integriranog spremnika za gorivo u korjenom dijelu krila na mjestu pomoćnih otvora za uvodnike zraka, što je već ranije bilo realizirano na MiG-29M i MiG-29K. U tom smislu je značajno povećanje unutarnje količine goriva, čemu se ponajprije težilo, ostvareno jednostavnim povećanjem hrbta trupa iza pilotske kabine, čime je avion dobio još “grbaviji” izgled i prepoznatljivu siluetu po kojoj se jasno razlikuje od drugih inačica MiG-29. Ovim dodatnim spremnicima, količina unutarnjeg goriva je povećana za gotovo 40% i iznosi 4940 kg, što mu omogućuje dolet od 2200 km. S tri vanjska spremnika goriva dolet se povećava na 3500 km, a s dopunom goriva u letu može se povećati i do 6700 km.

SMT konverzijom stvoren je višenamjenski lovac

Pored povećanja unutarnjeg goriva, proveden je intenzivan rad i na drugim primarnim pravcima modernizacije i to ponajprije na modernizaciji navigacijsko-napadnog i oružnog sustava, uređenju kabinskog prostora po principu “staklene kabine” s većim brojem ekranskih prikaznika, povećanju pouzdanosti rada svih sustava, kao i produženju životnog vijeka strukture aviona i pogonske grupe. Ovako opsežni posao je imao glavni cilj sagledati moguće opcije opremanja i dorade aviona koje bi se ponudile korisnicima MiG-29 u obliku različitih razina modifikacija. Rad se odvijao na 3 ispitna aviona, prototipu 9-12 i još dva 9-13S koji su postepenim modifikacijama razvijani na standard 9-17. Prvi potpuno modificirani prototip MiG-29SMT-1 je započeo ispitivanja sredinom 1998. godine da bi daljnjim doradama tijekom 1999. godine bio modificiran na još višu razinu, tj. na MiG-29SMT-2. Temeljna razina modifikacija SMT-1 podrazumijeva kabinu s dva velika višefunkcijska prikaznika u boji i dva manja upravljačka prikaznika na konzolama, HOTAS princip i otvorenu arhitekturu digitalnog sustava avionike koja omogućuje laku nadogradnju novih elemenata.

Za pretvoriti staru 29-ku u ovo čudovište treba platiti samo 5 milje USD

P.S.1: Dočekasmo danas i prvi gaf novog ministra obmane Vukelića. Izjavilo siroče kako se provodi intenzivna istraga po pitanju uzroka pada helikoptera u Vukovaru. Naravno već i ptice na granama znaju, kako su ostaci nesretnog H-253 odgurani u kut hangara, a komisija se nije sastala već mjesecima. No očito ne zna Vukelić...

P.S.2: Zahvaljujući našem Idru, doznali smo i zašto nema primjene ZERP-a. Na stranu tehnička ograničenja o kojima se ovdje govorilo prije 20 dana, glavni razlog je što talijanske ribarice plove ZERP-om u pratnji fregata Talijanske ratne mornarice. Tek uvidom u to, postaje jasno ono što su nam Ronjo i Sanader učinili sa prodajom jedine podmornice i ukidanjem zadnjih ronitelja-diverzanata HRM-a. Pa bolje smo štitili svoje u vrijeme uskoka i gusara...


012station @ 13:31 |Isključeno | Komentari: 21 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3