Blog
ponedjeljak, rujan 10, 2007

Od Lole Ribara tada doznajem o pripremi prve delegacije Vrhovnog štaba NOV i POJ za posjet britanskim vojnim vlastima u Italiji i Egiptu. Za članove delegacije određeni su osim njega, Velebit i Milojević, dok su im se kao putnici trebali priključiti ranjeni Vladimir Dedijer i Milentije Popović, radi tamošnje provedbe liječenja. Tijekom razgovora sa spomenutim članovima delegacije , primjećujem njihovu potpunu neinformiranost u svezi vojno-političke situacije na Bliskom Istoku, kao i tamošnjem previranju u kraljevim postrojbama, te jačanju pristaša NO pokreta. Nisu znali ni za jednogodišnje djelovanje naše grupe simpatizera NOB i KPJ iz Kaira. Stoga su mi postavljali veliki broj pitanja, sve dok im se nisu razjasnili tamošnji složeni međuodnosi i stanje morala. Ukazivao sam na zrelost tamošnje situacije za masovni otkaz poslušnosti kralju i pristupanje NOVJ. Naglasio sam spremnost mojih suboraca, koji su se okupljali u Bank Masr No.1 u Kairu, za stupanje u akciju po primljenim direktivama . Tom prilikom ih nisam propustio upoznati s nastojanjem britanske agencije S.O.E. za uspostavu kontakta s lijevim krilom Hrvatske seljačke stranke. Kao osoba zadužena za ostvarivanje tog kontakta, mogao sam im posvjedočiti o dotadašnjoj nerealizaciji kontakta, ponajviše zbog neučinkovitosti HSS-a. Također sam im preporučio hitno slanje delegata u Sjevernu Afriku sve do Libije, Tunisa i Alžira, gdje se u nekoliko vojnih kampova nalazio znatan broj primorskih Slovenaca i istarskih Hrvata, koji su bili prisilno unavačeni u talijansku vojsku, te imali status britanskih ratnih zarobljenika. Prema informacijama s kojima smo baratali mi u Egiptu, među njima je također vladalo propartizansko opredjeljenje. Sa mojim usmenim i pismenim informacijama delegacija je, vjerujem, značajno nadopunila plan svog budućeg djelovanja.

Inače, u pauzama tijekom tih petodnevnih razgovora s Ribarom i Velebitom, preuzimao me je Miloje Milojević. Taj bivši jugoslavenski dočasnik je sa svojom dotadašnjom izvanrednom hrabrošću u borbama zaslužio čin pukovnika NOVJ i orden narodnog heroja. Bio je već nekoliko puta ranjavan i u borbama je izgubio jedno oko. On me je, tijekom šetnji po ulicama Jajca, upoznavao s dotadašnjim razvitkom NOB-a. Budući smo obojica služili u predratnoj vojsci, lako smo pronalazili teme za razgovor. Jednom prigodom, Milojević mi je tumačio zašto KPJ mora imati vodeću ulogu u NOB-u. Tijekom toga suglasio sam se s njim u činjenici, da je KPJ jedina snaga sposobna za vođenje naroda u antifašističkoj borbi. Jednog od tih dana naišli smo u centru Jajca na grupu bosanskih djevojaka, koje su na glavnom trgu sa zanosom pjevale partizanske pjesme stvorivši izvanredan ugođaj. Tom prigodom okupljeni građani Jajca i borci NOV, razdragano su im pljeskali i pozdravljali ih, a ja sam se u toj emocijama nabijenoj prigodi mogao zorno uvjeriti u jednistvo naroda i NOV. Stoga mogu reći kako sam tijekom tog boravka u Jajcu bio slušatelj intenzivnog i sadržajnog vojno-političkog tečaja, na kojem su mi predavači bili Ivo Lola Ribar, Vladimir Velebit i Miloje Milojević. Pritom mi je ukazivano da cilj borbe nije samo pobjeda nad okupatorom, već ujedno ukidanje kraljevine i ostvarenje preobrazbe društvenog uređenja kojim bi se u novoj Jugoslaviji ostvarila nacionalna ravnopravnosti i socijalna pravda.

Ivo Lola Ribar, Moša Pijade, Vladimir Velebit, Ivan Ribar, Vladislav Ribnikar, Lepa Pijade, Olga Humo, Jara Ribnikar, 5. studeni 1943. Jajce

Također, dana 7. studenog nazočio sam u "Sokolskom domu" i prigodnoj proslavi Oktobarske revolucije. Tom prigodom je Milan Đilas okupljenima pojašnjavao da je ustanak protiv okupatora počeo u Srbiji i Crnog Gori (inače 22. lipnja 1941 osnovan je Sisački partizanski odred, a 7. srpnja 1941 Valjevski partizanski odred, op.u.), te da je narod tih krajeva od prvog dana na strani partizana. Stekao sam dojam kako je on s tim referatom nazočnoj britanskoj i sovjetskoj delegaciji, u biti opravdavao razloge slabijeg razvitka NOB-a u istočnom dijelu Jugoslavije tj. Srbiji. Zadnji dan mog boravka u Jajcu na razgovor me pozvao i general Arso Jovanović, kao tadašnji načelnik stožera NOVJ. Nakon što mi je odao priznanje na informacijama koje sam im donio iz Afrike, upitao me želim li biti raspoređen u mornaricu ili zrakoplovstvo. Naime, iz mog životopisa vidio je da posjedujem pomorsku i zrakoplovnu vojnu izobrazbu. Odgovaram kako na temelju svog dotadašnjeg ratnog iskustva, zasigurno više mogu doprinjeti u zrakoplovstvu, pa mi Arso Jovanović izdaje zapovijed za javljanje u 1. vazduhoplovnu bazu NOVJ u Livnu. Ista je bila osnovana prije mjesec dana, po nalogu maršala Tita, sa zadaćom prikupljanja i pripreme zrakoplovnog kadra za osnivanje prvih zrakoplovnih postrojbi NOVJ. Dodaje, kako je zadaća baze ujedno pronalazak i priprema letjelišta na slobodnom teritoriju. Izrazio je vjeru u skoru britansku vojnu pomoć u opremanju suvremenim avionima, pa stoga zadaću pripreme letača i partizanskih letjelišta, navodi u red zadaća od osobite važnosti.

    Tito je, kao vrhovni zapovjednik NOVJ, realno ocijenio važnost organiziranog i energičnog pristupa ka rješavanju tog problema. Uporno je nastojao maksimalno ubrzati proces osnivanja prvih eskadrila, a pristup realizaciji tog plana bio je vrlo širok. Pozvao je sve zrakoplovce "gdje god se nalazili" na okupljanje, priznavajući pritom nemogućnost ovladavanja složenom zrakoplovnom tehnikom bez školovanog ljudstva s prijašnjim iskustvom. Pritom je Tito gledao i unaprijed, pozvavši u Prvu zrakoplovnu bazu i mlađe borce iz proleterskih i udarnih brigada, koji bi još tijekom rata prošli letačku i tehničku izobrazbu te se tako osposobili za nastavak razvitka zrakoplovstva. Jer jednom se izgubljen kontinuitet u školovanju zrakoplovaca, teško obnavlja. Zato nakon četrdeset (tj. 60 op.u.) godina, gledajući unatrag na te događaje, želim još jednom naglasiti važnost doprinosa pripadnika abukirskog hidroplanskog skvadrona. Bili smo jedini zrakoplovci koji su letačko iskustvo stekli u kontinuiranim borbama s fašistima od Travanjskog rata do Egipta. Sukladno tome i činjenici da smo se u Africi isticali s političkom aktivnošću i predvođenjem pristaša NOB-a, činili smo okosnicu nastanka prvih regularnih letačkih postrojbi NOVJ, čime smo ujedno kralju i izbjegličkoj vladi onemogućili realizaciju plana formiranja jakog kraljevskog zrakoplovstva. Osobno sam, u prosincu 1943, podnoseći isrcpna izvješća Ivi Loli Ribaru i Vladimiru Velebitu, te razgovorom s generalom Jovanovićem, uspješno izvršio zadaću preuzetu osam mjeseci ranije u Egiptu i povezao pristaše NOB-a u Egiptu s NOVJ.

012station @ 12:58 |Isključeno | Komentari: 10 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3