Blog
ponedjeljak, siječanj 28, 2008

Impulsno - Dopplerski radar N0 19 Safir-29 s paraboličnom antenom i mehaničkim skeniranjem sposoban je otkriti cilj veličine lovca s radarskom refleksnom površinom od RCS=3m2 u susretnom (dolaznom) kursu na udaljenosti od 60 km i u odlaznom kursu, na udaljenosti od 35 km. Radar je sposoban pratiti do 10 ciljeva te na jedan navoditi raketu R-27R s poluaktivnim radarskim samonavođenjem. Optoelektronički sustav može zahvatiti cilj u odlaznom kursu (u stražnjoj polusferi) na udaljenosti od 15 km, a pratiti ga na udaljenostima manjim od 12 km. Avionika i radarsko-elektronički kompleks na prvim serijama MiG-29 bili su u zaostatku za svjetskim dostignućima, slično kao i na Su-27. Zahvat cilja veličine lovca na udaljenostima od 35 do 60 km, takav radar nije činio vrhunskim u odnosu na zapadne radare. Zato su znatno preuveličane i procjene o borbenoj superiornosti prvih serija MiG-29 u odnosu na Mirage 2000, JAS-39 Gripen i Rafale, a posebice što se tiče borbe na srednjim udaljenostima izvan vizualnog kontakta.

Eskadrile s MiGom-29 bile su najspremnije postrojbe NATO-a

S druge strane, čak i prve serije MiG-29 spadaju među najbolje lovce u svijetu za blisku borbu (dogfight), posebice kada je opremljen raketama R-73 (AA-11 “Archer”) i ciljnikom na kacigi pilota. To su potvrdili i zapadnonjemački piloti kada su poslije ujedinjenja Njemačke počeli letjeti na istočnonjemačkim MiG-29. Za kratko vrijeme naletjeli su veliki broj sati na ovom avionu i dobro ga upoznali. Jedinice Luftwaffea s MiG-29 postale su ubrzo najspremnije borbene postrojbe NATO-a. Po ocjeni njemačkih pilota, MiG-29 je izuzetno pogodan za borbe u zraku u području unutar vizualnog kontakta, gdje je bolji ili potpuno ravnopravan s najboljim NATO-vim lovcima. Kako se MiG-29 u cjelini pokazao kao koncepcijski vrlo uspjeli avion, pogodan za ratna zrakoplovstva velikog broja zemalja, nastavljena su ubrzanim tempom njegova daljnja usavršavanje i modernizacije, kako bi odgovorio zahtjevima različitih korisnika i još uspješnije parirao avionima sa Zapada. Pritom se MiG-29 po vanjskoj konfiguraciji nije značajnije mijenjao kao što je to bio slučaj na razvojnim inačicama Su-27, ali razine promjena su ipak bile takve da su stvorene raznolike nove inačice koje se međusobno bitno razlikuju. Kako bi se bolje razumjele te mnogobrojne razlike u odnosu na prve 29-ke, ali i shvatile ogromne mogućnosti nadogradnje jednog tako aerodinamički napredno dizajniranog lovca, u nastavku ovog prikaza osvrnut će se na njegove dosadašnje inačice.

Njemačka je članica NATO-a, a i Poljska

Tijekom razvoja već spomenute prve inačice MiG-29S i izvoznih SE/SD koje su iz nje uslijedile, krenulo se u razvoj prototipa 9-15 iz kojeg je nastao MiG-29M. Radilo se značajnom redizajnu, pa je neslužbeno nazivan i kao MiG-33. Šest predserijskih aviona tog tipa ispitivani su u periodu od 1987. do 1991. Iako zbog nedostatka sredstava u Ruskom zrakoplovstvu, avion nije ugledao serijsku proizvodnju, može se reći kako je isti u elektroničkom smislu bio potpuno izjednačen sa zapadnim lovcima, dok je istodobno njegova aerodinamička prednost unaprijeđena s mogućnošću leta u superkritičnom području i do kuta 35°. Multifunkcionalnost je postignuta sa ugradnjom novog radara Žuk koji mu je omogućio otkrivanje ciljeva do 90 km, praćenje 10 ciljeva u zraku uz navođenje raketa na 4, te zahvaljujući novom sustavu za upravljanje paljbom i povećanoj nosivosti od 4500 kg, uporabu skoro svih ruskih sredstava zrak-površina. MiG-29M ispitivan je i za uporabu sa nosača aviona, kao MiG-29K. Iako ih Ruska mornarica sebi nije mogla priuštiti zbog loše financijske situacije, interes pokazuje Indija. Nabavom ruskog nosača "Admiral Gorškov" i izgradnjom jednog vlastitog, Indija ih odabire kao ukrcani višenamjenski lovac. U tu svrhu predviđena je nabava 62 jednosjeda MiG-29KI i dvosjeda KUB, čime Indija nedvojbeno postaje regionalna pomorska sila.

Pomorski MiG-29K
012station @ 18:35 |Isključeno | Komentari: 19 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3