Blog
četvrtak, siječanj 24, 2008

Pod pritiskom čitateljstva nastavljamo priču o razvoju MiGa-29, kao nasljednika MiG-21. Naime još u 1969. godini u SSSR-u je započela studija i na lakom frontovskom lovcu, iz čega će se roditi projekt lovca MiG-29 “Fulcrum”. Ujedno je provedena analiza rezultata borbene primjene lovaca druge generacije MiG-21, F-4, Mirage III i drugih, kao i iskustva iz lokalnih ratova. Iz toga je zaključeno kako novi lovac mora biti maksimalno osposobljen za uspješnu borbu na malim i srednjim udaljenostima. MiG-29 “Fulcrum” je u sovjetskom ratnom zrakoplovstvu trebao zamijeniti MiG-21 “Fishbed”, MiG-23 “Flogger” i Su-15 “Flagon”, pri čemu je u okviru “filozofije” sovjetskog odgovora na američke nove lovce, trebao predstavljati pandan F-16 i F/A-18. To je značilo kako je na njemu bilo potrebno ostvariti znatno veću pokretljivosti i agilnosti od MiG-21, MiG-23 i Su-15 i to posebno u superkritičnom području leta. Prema tome, bila je potrebna primjena potpuno nove aerodinamičke konfiguracije koja zapravo, dosta nalikuje onoj na Su-27. Raspon krila MiG-29 iznosi 11,36 m, a površina 38,10m2, dok je vitkost krila 3,4. Strijela krila na prednjem bridu je gotovo ista kao na Su-27. Masa praznog aviona mijenjala se u prvim serijama od 10.900 do 11.200 kg, a maksimalna uzletna masa od 18.100 do 19.700 kg.

Prva inačica MiG-29

Tako je prva značajnije poboljšana inačica MiG-29S koja je poletjela 1989. imala normalnu uzletnu masu 15.600 kg, dok mu je maksimalna uzletna masa 19.700 kg s maksimalnom nosivošću borbenih sredstava od 4.000 kg. Za usporedbu F-16A/B, ima uzletnu masu u presretačkoj inačici s raketama zrak-zrak i streljivom za top od 11.094 kg, a najveća uzletna masa bila mu je prvo 15.000 kg, a zatim je povećana na 16.060 kg. Prema tome, Su-27 i MiG-29 kao sovjetski odgovor na američke lovce F-15, F-16 i F/A-18, masom i dimenzijama čak su nešto veći od američkih lovaca. Kao što je na sovjetskim projektima u prošlosti bio čest slučaj, tako se i ovaj put pokazalo da konstruktorski biroi “Suhoi” i “MiG” očito koriste istu aerodinamičku koncepciju dobijenu ispitivanjem u CAGI-u. Oba aviona su dvomotorni s razmaknutim motorima koji su dobro ukomponirani u široki trup, što s hibridnim krilom čini integriranu aerodinamičku konfiguraciju s nosećim trupom, kojom se postiže i do 40% veći uzgon uz smanjeni otpor u odnosu na bliski smještaj motora. Slična stvar je i s uvodnicima zraka promjenjive geometrije ukomponiranim ispod hibridnog krila.

MiG-29 i Su-27 imaju istu aerodinamičku koncepciju



Projektni rad na novom perspektivnom frontovskom lovcu (PFI) započinje u konstrukcijskom birou “Mikojan i Gurevič” 1970. godine. Radi ostvarenja veće sposobnosti preživljavanja u borbi, odlučeno je da se koncept aviona bazira na dvomotornoj izvedbi dok je, u cilju ispunjenja zahtjeva u pogledu visokih manevarskih sposobnosti, razmatran veći broj aerodinamičkih konfiguracija prethodno razvijenih u suradnji s CAGI-em. Kao najperspektivnija za daljnji rad pokazala se integrirana konfiguracija, praktično istovjetna kao i na lovcu Su-27, koja se sastoji od 2 razmaknuta motora dobro ukomponirana u široki trup koji s hibridnim krilom čini jedinstvenu noseću (uzgonsku) površinu. Radovi na novom avionu su se vodili kao “program 9” da bi se kasnije s brojem 9 tvornički označavali i svi prototipovi aviona MiG-29. Sovjetsko ratno zrakoplovstvo objavljuje 1972. godine taktičko-tehničke zahtjeve za “laki frontovski lovac” (LFI) u kojima se traži relativno jednostavni lovački avion prilagođen masovnoj proizvodnji, a ponajprije namijenjen za borbu sa suvremenim protivničkim avionima na malim i srednjim udaljenostima u okviru obrane određenih područja ili u djelovanjima u zoni bojišnice. Po ovim zahtjevima na natječaju pobjeđuje projekt biroa “Mikojan” kao "Laki frontovski istrebitelj" MiG-29, ispred projekta biroa “Jakovljev” s Jak-45.

012station @ 20:26 |Isključeno | Komentari: 20 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3