Blog
ponedjeljak, rujan 17, 2007

Stigavši brodom u Bari, zbog očigledne slabosti upućuju me odmah u obližnju bolnicu. U bolnici me zadržavaju sedam dana uz pojačanu ishranu, te utvrdivši da nisam bolestan već samo malaksao, otpuštaju me na duži odmor uz jaču ishranu. Par dana kasnije 3. veljače 1944, javio sam se u Prvu zrakoplovnu bazu smještenu u Carovignu. Tek tu sam uspio normalizirati zdravstveno stanje nakon dva mjeseca oporavka i smanjenih aktivnosti, trpeći tako posljedice ranjavanja puna četiri mjeseca. Do veljače 1944 baza je okupila višestruko veći broj zrakoplovaca, prema onom stanju iz studenog 1943. Još u siječnju bazi se pridružio veći broj zrakoplovaca sa područja Hrvatske, Slovenije, Bosne, uz svega nekolicinu iz istočnih dijelova Jugoslavije. Procjenjujem kako nas se do tada okupilo oko 250 (do kraja veljače 1944 okupilo se 60 pilota, 28 izvidnika, 62 aviomehaničara, 31 strijelac i 66 ostalih zrakoplovaca). Od hidroavijatičara pamtim Eduarda Pikla, Arkadija Popova, Ivana Kontea, Huberta Jeločnika, Danila Hubermajera, Otona Miklavčiča, Ivu Rebulu, Rafaela Perhauca, Antu Mirkovića i A. Cajnka. Nadalje pamtim S. Bercea, J. Salevića, S. Tišmu, M. Salopeka, S. Trticu, Đ. Ivaniševića, A. Kostelca, M. Dvornika, R. Radaljca, L. Namera, te Zlatka Rendulića ing.

Iz Zrakoplovstva NDH, došlo je također i 20-tak mlađih pilota, koji su početkom rata bili mobilizirani u Domobranstvo, te u periodu od 1941 do 1943 završili pilotsku školu. Većina njih pristupa NOV nakon kapitualcije Italije i poziva maršala Tita, prihvaćajući pritom mnoge rizike uključujući odmazdu protiv obitelji. Skoro svi oni u proljeće 1944 bivaju odabrani za prve skvadrone NOVJ. U prvi ulaze Juraj Tomšić, Šime Fabijanić, Mehmed Alija Lošić, Mirko Kovačič, Ljudevit Vujaklija, a u drugi Josip Klokočovnik, Nikola Vlahov, Nenad Krsnik, Dragan Ratkovčić, Ljubomir Dvorski, Vlado Pavičić, Luka Purić, Tugomir Prebeg, Stanko Pucelj. Nekoliko starijih pilota pridodato je Eskadrili za vezu Vrhovnog štaba NOVJ, koja je bila stacionirana na Visu. Mora se priznati kako je su ti prelasci u NOV, znatno uzdrmali i oslabili zrakoplovstvo NDH, koje do kraja rata više nije više imalo značajniju ratnu ulogu, istovremeno olakšavajući ubrzano osnivanje skvadrona NOVJ. Ti mladi piloti svoju su pouzdanost i hrabrost svakodnevno dokazivali intenzivno leteći lovce Spitfire i Hurricane do kraja rata.

Zrakoplovstvo NDH bilo je tvarna osnova za stvaranje partizanskog zrakoplovstva

Unatoč opisanim naporima u prikupljanju stručnih i pouzdanih zrakoplovaca, početkom 1944 nije bilo moguće formirati naše prve eskadrile i skvadrone. Mnogi od prikupljenih letača bili su prestari za borbene zadaće, dok je mali broj mlađih bio osposobljen za letenje suvremenih borbenih aviona. Uz to pojedinci su imali višegodišnji prekid letenja. Samim time brzo formiranje prvih zrakoplovnih postrojbi ovisilo je o spajanju zrakoplovaca iz zemlje s onima iz Afrike koji su odbili poslušnost kralju, te provedbi intenzivnog školovanja i trenaže. Isto tako morali smo se pomiriti sa činjenicom, kako provedba letačke izobrazbe nije moguća u Italiji budući su svi aerodromi u Italiji tada služili ratnim potrebama operativnih postrojbi. Morao se prihvatiti britanski prijedlog za prebacivanje ljudstva baze u sjevernu Afriku radi provedbe obuke. No budući su Britanci dva mjeseca odugovlačili s realizacijom toga, vodstvo baze u namjeri upošljavanja ljudstva, osniva u Carovignu zrakoplovnu školu s tri odjela - pilotskim, izvidničkim i tehničkim. Za zapovjednika škole postavljen je Eduard Pikl, za zamjenika zapovjednika Franjo Kluz,  komesar je bio Mile Rodić, a zamjenik komesara Ljubiša Ćurgus. Mojim dolaskom u Carovigno 3. veljače, priključen sam stožeru škole kao načelnik stožera. Mogućnosti školovanja i trenaže bile su nam vrlo ograničene. Nismo imali udžbenika, kabineta, pomagala, a posebice jer nismo rapolagali s nijednim avionom. U takvim okolnostima, težište napora je postavljeno na političku izobrazbu, kako bi se na taj način ojačala partijska organizacija. U tom periodu i ja postajem član partije, dana 22. veljače 1944.

(više o tome možete pročitati u knjizi No.352 Squadron RAF-a, a nastavak priče bit će 2008 objavljen u djelu radnog naslova "Plovci nad pustinjom" autora; Ladislav Zobundžija i Franjo Skopal)

012station @ 09:21 |Isključeno | Komentari: 17 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3