Blog
ponedjeljak, rujan 24, 2007

Zovu me novinari iz dana u dan i traže da im objasnim ovaj ili onaj konkretni problem u OSRH. No problem je u biti puno dublji od prikazanog, ali ljudi to ne znaju, pa udaraju s onim sto imaju. Mi smo danas u goroj obrambenoj situaciji nego 1990. Tada je svaki građanin i seljak bio ujedno i vojnik, jer je upoznao ONO i DSZ još u srednjoj školi, a o odsluženju da ne pričam. Danas pitaj klinca šta je PROM i samo ce te blijedo pogledat. Jel shvaćate što su učinili? Imamo 10 pilota MiG-a i 6000 gardista koji mogu unutar 24-sata reagirati na napad. Što je 6000 ljudi? Pa pregazi ih nenaoružani stadion od 50.000 navijača, a kamo li neka ozbiljna vojska. Pa imamo više lovačkih društava i lovaca u registru od vojnika. Jel zato 15.000 ljudi dalo svoje živote? Da bi sada imali gore obrambeno stanje nego nego dok nismo imali svoju državu. No, pošto me sve to samo izživcira, učinit ću opet mali odmak i posvetiti se jednoj priči iz davnina.

Kao što sam to ranije obećao Sagu, sada slijedi svojevrsni nastavak onog SF-a o Jakeu Corwinu. Radnja ove "priče" zbivala se u sami osvit novog mlaznog doba tik po završetku 2WW. Bio je to prvi sraz dojučerašnjih saveznika i prvi lokalni rat u novom bipolarnom svijetu nad kojim je visila prijetnja nuklearnog rata. Pouke Korejskog rata izravno su utjecale na razvoj cijele generacije lovačkih aviona od MiG-21 do F-4 Phantom II. No kada je riječ o tumačenju iskustava iz lokalnih ratova i izvlačenja pojedinih pouka iz toga, potrebno je definirati što se zapravo podrazumijeva pod izrazom pouka. Ova riječ se često koristi za generalizaciju nečeg što se dogodilo, ali to može specificirati raščlambu nečega što se može dogoditi u neposrednoj budućnosti. Kada je u pitanju raščlamba sposobnosti pojedinih tipova aviona u lokalnim ratovima, potrebno je prije svega uzeti u obzir stvarne okolnosti koje su pritom bile prisutne, a ne generalizirane okolnosti. To daje tek jedan dio podataka za opću generalizaciju o ponašanju aviona u nekim drugim okolnostima. Stoga se i događa da su generalizacije problema često neutemeljene i nekorisne, a što je najvažnije, mogu dovesti i do pogrešnih zaključaka.

* * * * *

U Korejskom ratu dolazi prvi put do zračnih borbi između aviona s mlaznim motorom. Kao što je spomenuto, mlazni lovci su se pojavili pri kraju II. svjetskog rata, ali nisu zabilježene borbe između njemačkog Me 262 s britanskim mlaznim lovcima, koji su kao posebno čuvana tajna bili ograničeni samo na letove iznad britanskih otoka. U Koreji su u početku na američkoj strani korišteni klipni lovci poput poznatog lovca velikog doleta North American P-51 Mustang. Južna i Sjeverna Koreja su imale samo avione s klipnim motorima pa se smatralo da će to biti dovoljno. Južna Koreja je imala samo oko 60 veznih i trenažnih aviona Piper L-4, Cub/Grasshopper, Stinson L-5 Sentinel i North American T-6 Texan. Sjeverna Koreja je imala 132 borbena aviona, od čega 62 jurišnika Iljušin Il-10 i 70 lovaca Jakovljev Jak-3, Jak-7, Jak-9 i Lavočkin La-5. Nakon početnih djelovanja Amerikanci uvode u borbu mlazni lovac Lockheed F-80C Shooting Star i mornarički lovac Grumman F9F2 Panther koji se koristio na nosaču aviona. Oba lovca su imala nestrelasta krila. Ipak, oni su bili potpuno superiorni u odnosu na navedene klipne lovce Sjeverne Koreje. Do dana 1. studenog 1950. godine, kada su četiri P-51 Mustang i jedan T-6 Texan, patrolirali su iznad Sjeverne Koreje. Sve je izgledalo kako će to biti samo obični rutinski zadatak, da bi u 13 sati i 45 minuta ugledali šest aviona sa strelastim krilima kako lete iznad rijeke Yalu. Ti avioni su ih ubrzo napali, ali su s oštrim manevrima Amerikanci uspjeli izbjeći njihove napade. Nakon slijetanja u Pjong-Jang pilot aviona T-6 Texan je o tome podnio izvještaj i američki obavještajni časnici su odmah znali kako je u borbu stupio najmoderniji sovjetski mlazni lovac MiG-15 kodno nazvan “Fagot”.

Američki lovci F-80 Shooting Star i F9F2 Panther s nestrelastim krilima su imali za oko 150 km/h manju najveću brzinu od lovca MiG-15. Naravno, Amerikanci su odmah uveli u borbu svoj najnoviji lovac sa strelastim krilom North American F-86A Sabre. Premda je 8. studenog 1950. godine jedan F-80C Shooting Star oborio MiG-15 u prvoj zračnoj borbi mlaznih lovaca, lovci P-51 Mustang i F-80 Shooting Star se povlače, a F9F2 Panther rijetko ulazi u borbu s MiG-15. Istovremeno, Amerikanci uvode u uporabu Republic F-84E Thunderjet koji je projektiran kao lovac za pratnju, ali se pokazao kao odličan lovac-bombarder. To je također bio avion s nestrelastim krilom i njegova maksimalna brzina je bila ograničena na Machov broj M=0,82, označena crvenom crtom na brzinomjeru. Tu brzinu nije smio prijeći ni u obrušavanju jer bi došlo do poremećaja u upravljanju avionom.

T-jet kao tipičan predstavnik prvih mlaznih lovaca sa trapeznim krilom

Odmah su se mogle vidjeti prednosti aviona sa strelastim krilima, koji na tim Machovim brojevima imaju dobre manevarske sposobnosti. Pravi protivnici u zračnim borbama bili su lovci MiG-15 “Fagot” i F-86A Sabre, čije su ukupne performanse, općenito govoreći, bile praktično izjednačene iako je “projektna filozofija” ova dva aviona bila u potpunosti različita. To se odmah moglo uočiti u njihovom naoružanju. MiG-15 je bio naoružan s dva topa kalibra 23 mm NR-23 i jednim topom kalibra 37 mm N-37. To su bili topovi s malom brzinom gađanja, ali sa zrnima dobrih balističkih osobina. Inače, MiG-15 “Fagot” je imao znatno jednostavniju opremu i manju masu u odnosu na površinu krila pa tako i manje specifično opterećenje krila. Bio je predviđen za ulogu presretača zbog velike brzine penjanja i malog doleta (mala količina nošenog goriva). Temeljna namjena mu je bila obaranje bombardera na velikim visinama, koji su u to vrijeme bili glavni nosači nuklearnog oružja. Prve serije MiG-15 su imale jednostavni optički ciljnik, uglavnom nalik ciljnicima lovačkih aviona tijekom II. svjetskog rata. Tek za vrijeme Korejskog rata uvodi se manji broj aviona MiG-15bis s giroskopski stabiliziranim ciljnicima. MiG-15 je bio, čak i s običnim optičkim ciljnikom, u potpunosti osposobljen za uspješno obaranje bombardera koji doslovno lete pravocrtno. Ipak, takav ciljnik se pokazao nedovoljno učinkovitim u borbi s avionima velike pokretljivosti, kao što je bio F-86A na malim i srednjim visinama.

Također, topničko naoružanje je bilo vrlo učinkovito protiv bombardera Boeing B-29 Superfortress, ali pritom nije ostvarivalo dovoljnu gustoću paljbe u borbi protiv lovca F-86 Sabre pa čak ni protiv sporijeg F-84 Thunderjet, posebice ako bi uspješno i na vrijeme odbacio svoj borbeni teret i započeo borbu u oštrim horizontalnim manevrima i na manjim visinama. Avion F-86A je imao prostraniju kabinu i bolju opremu za instrumentalno letenje kao i giroskopski ciljnik. Naoružanje se sastojalo od šest strojnica kalibra 12,7 mm, kao i na njegovom prethodniku P-51. Na taj je način ostvarivana velika gustoća paljbe, što je bilo vrlo povoljno u lovačkim borbama. Za borbu protiv bombardera takvo naoružanje nije bilo odgovarajuće jer bi se lovac morao približiti na malu udaljenost i pritom doći pod snažnu paljbu bombarderovih obrambenih oružja većeg kalibra.

012station @ 08:57 |Isključeno | Komentari: 27 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3