Blog
srijeda, listopad 24, 2007

Američko ratno zrakoplovstvo prošlo je dugi i mukotrpni put od rata u Koreji pa do završetka rata u Vijetnamu. Negdje pred kraj rata u Vijetnamu u SAD-u se sumiraju rezultati ostvareni u tim ratovima, uzimajući u obzir i ponašanje zrakoplovstva i u drugim lokalnim ratovima. Cilj tih analiza bio je projektiranje nove generacije borbenih aviona koji bi zadovoljili američke potrebe u budućim ratovima niskog i visokog intenziteta. Ti novi tipovi aviona su trebali ući u postrojbe sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, a bilo je zamišljeno da svojim osobinama nadmaše sve tada postojeće avione u svijetu. Ponajprije, trebalo je ostvariti tip lovca koji bi mogao obnoviti staru slavu američkog zrakoplovstva iz Koreje kada je u zračnim borbama lovaca postignut odnos obaranja od oko 10:1 u njihovu korist.

U Koreji je ostvaren logičan put podjele raspoloživih snaga zrakoplovstva prema tipovima aviona tako da pojedini tipovi mogu optimalno izvršavati svoje misije. To je značilo projektiranje aviona prema namjeni za njegovu borbenu uporabu. Tako F-86 Sabre dobija ulogu lovca za prevlast u zračnom prostoru, a F-84 Thunderjet ulogu napadačkog aviona za pružanje paljbene potpore snagama na zemlji. Takvo zaključivanje je bilo “otkriće tople vode” jer je takav način podjele borbenih aviona bio poznat svim zrakoplovstvima u svijetu još od I. svjetskog rata. Zapravo se takvo rješenje nametalo samo od sebe i bilo je i jedino moguće u takvim okolnostima. Daljnje analize pokazale su kako je F-86 bio tipični lovac svoga vremena namijenjen borbi za prevlast u zračnom prostoru. Glavni argument je bio ostvareni odnos obaranja od oko 10:1. Cijelo umijeće bilo je u tome kako u uvjetima 70-ih godina prošlog stoljeća ostvariti lovac s takvim mogućnostima obaranja protivničkih aviona. Ozbiljnija analiza je odmah pokazala kako za takav odnos obaranja nisu zaslužne primarno dobre letne i borbene značajke F-86, nego velika razlika u obučenosti između američkih pilota s jedne strane i kineskih i sjevernokorejskih pilota s druge strane. Američki piloti s velikim iskustvom bili su u stanju iskoristiti sve dobre strane F-86 kako bi izbjegli situacije gdje je on bio inferioran u odnosu na MiG-15.

    Amerikanci su također već šezdesetih godina prošlog stoljeća uvidjeli svoje pogrešne zaključke iz Korejskog rata poput onog kako bliska zračna borba pripada prošlosti. Lokalni ratovi koji su iza toga uslijedili očito su dokazali da je taj zaključak bio pogrešan. Prema tome, u određivanju novog projekta lovca za osvajanje prevlasti u zračnom prostoru mnogo toga se moralo uzeti u obzir. U ratu u Vijetnamu udaljenosti koje je moralo pokrivati zrakoplovstvo su bile mnogo veće nego u Koreji. Udaljenost od američkih baza u Tajlandu do Hanoja je gotovo jednaka kao udaljenost od Londona do Berlina. Lovac F-104 Starfighter je bio dva puta uporabljen za ratovanje u Vijetnamu, ali je u oba slučaja brzo povučen. Tu su očito bili potrebni lovci i lovci-bombarderi velikog akcijskog radijusa i zato se F-4 Phantom II probija u prvi plan u svim mogućim ulogama. Ipak, u ulozi lovca u uvjetima bez vlastitog radarskog praćenja on postiže razočaravajuće rezultate u obaranju protivnika od jedva 1:1. Najčešće od puno manjih i jeftinijih lovaca poput MiG-21.


Phantom i Fishbed u usporedbi 

Paralelno s odmjeravanjem snaga kroz direktno ili posredno učešće u lokalnim ratovima krajem pedesetih i tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća i nadalje je postojalo intenzivno međusobno hladnoratovsko nadmetanje između vodećih supersila - SAD-a i SSSR-a. Tome su doprinijeli i evidentni napori jednih i drugih u realizaciji strateških bombardera kategorije od 2,5 do 3 Macha koji bi, zahvaljujući velikoj brzini i visini leta, bili doslovno neuhvatljivi za tadašnju protuzrakoplovnu obranu protivnika. S istom idejom lakog prodiranja u zračni prostor protivnika supersile su težile razvoju izvidničkog aviona velike brzine kojim bi se omogućilo permanentno nadgledanje protivnika. Istovremeno bi se time izbjeglo izlaganje blamaži i velikim diplomatskim skandalima, kao što je bio onaj u SAD-u 1960. godine kada je njihov podzvučni izvidnički avion Lockheed U-2 Dragonfly oboren tijekom špijunske misije nad SSSR-om. Kao rješenje tog problema bio je neophodni razvoj lovačkog aviona kategorije 3 Macha pa čak i većih brzina, koji bi ujedno predstavljao sastavni dio protuzrakoplovne obrane od novih bombardera i izvidničko-špijunskih aviona.

012station @ 15:00 |Isključeno | Komentari: 9 | Prikaži komentare
copyright JeT Manga ISBN13 978-953-99838-9-3